Keramički noževi – prednosti i mane

Usporedba karakteristika čeličnih i keramičkih noževa koja će vam dati odgovor na vječno pitanje: Koji je bolji?

Prije nego krenemo u razvrstavanje prednosti i mana keramičkih oštrica valjalo bi razjasniti dvije stvari.

Prva stvar je mit „za sve svrhe“. Ne postoji alat za sve svrhe, već je svrha uvijek specifična. U zabludi su oni koji tvrde da je keramički nož za univerzalnu uporabu, jednako kao i oni koji mu prigovaraju što ne može rascijepati kost.

Druga stvar je jedan tehnički pojam. Da bi dobro razumjeli prednosti i ograničenja keramičkog noža, moramo shvatiti razliku između tvrdoće i čvrstoće. Uzmimo banalan primjer: plastika je čvrsta, dobro podnosi savijanje i mehaničke stresove, ali se lako kida i izgrebe. S druge strane, staklo je veoma tvrdo, teško ga je izgrebati i savinuti, ali je krto i pod opterećenjima puca.

Kad smo to dvoje razjasnili, možemo krenuti na našu listu.

PREDNOSTI

1. Lako održavanje

Svi čelici, bez obzira na sastav, podložni su koroziji. Pošto je keramički nož napravljen od keramike (tj. od nano cirkonija), on nema nikakvih problema s time. Nema propadanja materijala niti nastajanja mrlja.

2. Cijena

Keramički noževi su veoma jeftini i lako zamjenjivi. 

3. Dugo zadržava oštrinu 

Ovdje je bitno dobro razumjeti razliku između čvrstoće i tvrdoće. Keramički nož je veoma tvrd i ima određenu elastičnost. Prosječan čelični nož na skali tvrdoće ima od 60 do 62 HRC-a (tvrdoća po Rockwellu), a keramički nož u prosjeku ima 75 HRC-a. Zbog te velike tvrdoće teško se tupi i može se dugo upotrebljavati bez ikakvih nedaća. Međutim, ta iznimna tvrdoća je dvosjekli mač i s njom dolazimo do mana.

MANE

1. Krtost

Zbog velike tvrdoće, tj. zbog manjka elastičnosti, keramički noževi su podložni pucanju kad se opterete silama koje bi čelični nož inače lako podnio. Naravno, ako keramički nož koristimo za svrhe za koje je namijenjen − rezanje voća, povrća, mesa i drugih mekanih namirnica, tada se ne trebamo previše brinuti. No, ako slučajno naiđemo na nešto tvrđe ili ako nam ispadne iz ruke, postoji velika šansa da pukne.

2. Gotovo ga je nemoguće naoštriti 

Jednom kad se oštrica istupi ili pukne, nemoguće ju je vratiti u prvobitno stanje (bar ne bez specijaliziranih alata koji prosječnom čovjeku nisu dostupni). Dakle, nakon oštećenja ga slobodno možemo baciti i kupiti novi. Još se jedan problem veže uz nemogućnost oštrenja. Kada kupimo nož, on je rijetko kada tvornički naoštren onoliko koliko bi trebao biti. Čelični nož možemo dodatno naoštriti i obnavljati tu oštrinu mnogo puta, a s keramičkim nožem smo prisiljeni biti zadovoljni kupljenim.

ZAKLJUČAK

Čovjeku kojemu je nož tek usputno pomagalo i ne smeta ga rezati polu-naoštrenim nožem, keramička oštrica neće predstavljati nikakav problem i uz pravilno korištenje dugo će ga služiti. Ipak, nož je, kao i svaki alat, produžetak ruke i uma te on ne smije previše odvlačiti pažnju. 

Ako trebamo neprestano paziti hoćemo li slučajno naići na kosti ili koštice, zarezati ih pod krivim kutem ili možda prejako odložiti oštricu u sudoper, tada nam nož predstavlja više opterećenje, nego pomagalo. U tom slučaju, on gubi svoju svrhu. 

Piše: Ivan Dadić; poema_incudis

Foto: Privatna arhiva