Tko se boji kiborga još?
Elon Musk, našeg univerzuma inačica Tonya Starka i svima najdraži kapitalist predstavio je krajem kolovoza Neuralink. Ukratko, radi se o malom gadgetu veličine kovanice koji se kirurški instalira direktno u mozak korisnika te omogućuje razne vrste utjecanja na strukturu ljudskog mozga – Musk ga je, onako simpatično, nazvao fitbitom za lubanju sa sičušnim žicama.
Rezultat je to nekoliko godina rada Muska i njegovog tima od stotinjak ljudi. Naime, tim koji se okupio u Neuralinku sačinjavaju apsolutni eksperti unutar svojih znanstvenih polja, a najviše se radi upravo o najmodernijim granama poput nanofabrikacije, neurološkog inženjeringa i komunikacije na razini mozak-računalo. Instalaciju Neuralinka jednim dijelom provodi robot njihove vlastite izrade, koji izgledom podsjeća na neki medicinski AI stroj iz Alien univerzuma, dok Musk navodi kako bi do krajnje inačice sam robot trebao moći obaviti čitav proces instalacije Linka – micanje komada lubanje, instalaciju elektroda i finalizaciju. Što se tiče samih žica, one su ustvari široke svega 5 mikrona, ili 1/20 debljine ljudske vlati kose. Navode kako su već poprilično sigurni da kroz vrijeme debljinu žica mogu svesti na ispod 1 mikrona debljine.
Sama prezentacija zadnje inačice Neuralinka, kojoj je svrha bilo isključivo dodatno regrutiranje crème-de-la-crème svjetske znanstvene zajednice, zapravo bi se van konteksta poprilično lako mogla zamijeniti sa scenom iz nekog doomsday filma znanstvene fantastike od prije desetak godina. Na sam zaključak osvrnuo se i Musk kada je rekao, zastrašujuće nonšalantno, kako cijela stvar zvuči poprilično slično epizodi Black Mirrora, spominjući odmah kako će, opet teoretski, uređaj biti u stanju spremiti i reproducirati nečija sjećanja. Za one kojima to ne zvuči pretjerano zapanjujuće, Neuralink će isto tako omogućiti svojim korisnicima da telepatski pozovu Teslu (auto, ne čovjeka) ili da direktno upravljaju videoigrama. Kao prvi benchmark za ovu mogućnost naveli su igru Starcraft, pa ćemo tako moći igrati strateške igre sa kauča bez da, u punom smislu te fraze, mrdnemo prstom.
Kao i većina inovacija koje na prvu zvuče kao da bi mogle izazvati neugodne moralne ili etičke dileme, Neuralink u široku uporabu planira ućii kroz medicinu. Musk je objasnio kako je ovaj izum, u trenutnom stadiju razvoja, prvenstveno namijenjen pacijentima s raznim bolestima izlječivim direktnim utjecajem ne neurone mozga.
I to nije toliko loše, medicinska korist Neuralinka jedna je od najfascinantnijih činjenica čitavog scenarija. Kaže gosn. Musk kako ljudi u načelu ne shvaćaju, iako možda zdravo razumski znaju, da su svi naši osjeti samo skup električnih signala u mozgu. Sljepoća, paraliza, gubitak pamćenja, psihološki problemi, ovisnost, depresija ili anksioznost samo su određeni redoslijed i način funkcioniranja neurona u mozgu koje, uz pomoć znanosti, možemo vrlo lako suzbiti pravilnim paljenjem ili gašenjem za to odgovornih dijelova mozga. Teško je, naravno, ući u pitanja direktnog utjecanja na ljudski mozak bez da uđemo u područja filozofije ili metafizike. Ako smo u stanju izumiti stroj koji može direktno utjecati na sva ljudska osjetila, vjerojatnost teorije da smo već mi sami mozak u nekoj staklenki (ala Matrix), ne čini se tako nevjerojatnom.
Čak ako i egzistencijalne konotacije ostavimo sa strane, u kombinaciji s trenutnim neuralnim mrežama i razvitkom umjetne inteligencije Neuralink zapravo provodi jednu od trenutno najvećih znanstvenih revolucija u povijesti – revoluciju koja će oblikovati svijet kakvim ga znamo u narednih stotinjak godina. Znanost će oblikovati i (pokušati) odgovoriti na pitanja poput uvođenja punokrvne umjetne inteligencije i mogućnosti editiranja ljudske svijesti te načina na koji je percipiramo.
Ono što je, zajedno sa svojim timom, Musk dodao u Q&A sekciji jest kako je vrlo lako moguće prepoznati koji dio mozga je odgovoran za kretanje određenim dijelom tijela. Po toj logici, kaže, instalacija robotske ruke ili noge te uspostavljanje kompletne, prirodne komunikacije između mozga i robotskog uda zapravo i nije toliko nezamisliva. Ako vam se ovo ne čine kao djetinji koraci prema kompletnoj transplantaciji ljudski mozak – robotsko tijelo, ponovno pročitajte prethodnu rečenicu. Ako nas prije ne dotuku neke od trenutnih svjetskih katastrofa (pandemija, potresa, požara, povrata neke verzije fašizma, nuklearnog holokausta itd.), možda ćemo svoje osamdesete ili devedesete provesti igrajući nogomet s unucima u poletnim robotskim tijelima, pazeći pritom da nenamjernim faulom ne izazovemo frakturu kosti na malom djetešcu.
Iako je ova tehnologija tek u svojim začecima te postoji još puno istraživanja prije bilo kakve veće ili komercijalne koristi – hipotetski gledajući, budućnost u kojem ovisnost o duhanu ili depresiju možemo ugasiti jednostavnim klikom na našoj mobilnoj aplikaciji možda i nije toliko daleko koliko nam se čini. Pitanje je, kakve posljedice sve to nosi?
Piše: Martin Tisanić
Foto: Youtube, Google images
