„Začin mora teći“
Na ovaj citat se mnogi ljubitelj SF-a i općenito književnosti obavezno nasmiješi jer je ujedno i najbanalniji i najjezgrovitiji dio kultnog djela Franka Herberta, odnedavno pretočenog na veliko platno, u režiji Denisa Villeneuvea.
I da, makar vam je pojam kvalitetne književnosti tiket kladare, obavezno na HBO pogledati prvi dio pa potom u kino drugi.
Maleni background cijele priče: serijal Dina (Dune) čini 6 osnovnih knjiga, prvu je napisao Herbert davne 1965., posljednju 1985., Frankov sin Brian je u kolaboraciji s Kevin J.Andersonom napisao (ili bolje rečeno sudjelovao) u još desetak poprilično loših prednastavaka i nastavaka ali bitnih za objašnjavanje zapanjujuće Herbertove vizije budućnosti. Da sad ne odemo preširoko u teoriju književnosti: serijal je rebrendirao science fiction iz pulp književnosti o buljavim čudovištima i laserima u ozbiljnu granu književnosti i to u okružju podžanra space opere, inače poznate upravo po buljavim čudovištima i laserima.
Priča se vrti oko daleke budućnosti, gdje je čovječanstvo odavno rašireno po galaksiji, u formi intergalaktičkog carstva najsličnijeg feudalnom sustavu. Obitelji okupljene u Kuće obitavaju na svojim planetarnim posjedima i putuju kroz svemir ogromnim svemirskim brodovima, usput ratujući, trgujući i općenito: ponašaju se kao srednjovjekovna Europa, sve do bitaka mačevima (!?).
Bitna stavka u cijeloj priči je Začin, tvar koja se može naći samo na zabačenom pustinjskom planetu Arrakisu i bez kojega cijeli sustav ne može funkcionirati. Osim što je u manjim količinama rekreativna droga te utječe pozitivno na zdravlje i boji bjeloočnice konzumenata u plavo, u overdose količinama Spice ili Melange omogućava savijanje prostor-vremena mutiranim humanoidima zvanim Navigatori koji opet upravljaju prije spomenutim ogromnim svemirskim brodovima i time drže na okupu cijelo carstvo. Na samom Arrakisu žive domicilni Fremeni i ogromni pješčani crvi koji blago rečeno nisu raspoloženi za strance na svom planetu i eksploataciju začina od strane Kuća carstva. Naravno, tu su i grand scheme svega, kojim upravljaju poprilično neugodne žene iz reda Bene Gesserit sa svojim planovima eugeničkog uzgoja nadčovjeka i tako dalje, a to je samo osnovna potka priče koja se proteže kroz milenije.
RADNJA NAJNOVIJEG SERIJALA (Villeneuve)
Radnja počinje kad Arrakis preuzima Kuća Atreida od Kuće Harkonnena, po naredbi Cara. Potonji to baš i ne prihvaćaju dobrovoljno jer (pogodite) Začin je skup i neophodan, Atreide ne dočekuje topla dobrodošlica a ujedno vojvodin sin Paul (sjajni Timothée Chalamet) ima poprilično živopisne vizije, lokalci ga dočekuju poput mesije, pokušavaju ga skratiti za glavu i spasiti u jednakim omjerima, majka mu je Bene Gesserit i ima sasvim druge planove za njega, dok Fremeni imaju potpuno druge planova za planet, Car i Harkonneni imaju nešto sasvim deseto na umu, dakle ima svega.
Herbertova knjiga je izuzetno inteligentna i kompleksna studija društva, religije, ekologije i fundamentalizma te opasnosti prevelike koncentracije moći u rukama pojedinca. Ujedno je i jedna od najcitiranijih knjiga modernog SF-a, jer elemente Dine možete pronaći u Star Warsima i još hrpi drugih filmova i serija.
Dina je uklet projekt.
Postoji dobar film iz 80-ih, koji je režirao veliki David Lynch i koji je praćen hrpom skandala, probijanja rokova i budžeta i ulogom Stinga, serija snimljena za SciFi Channel koja ziheraški prepričava knjige i to je to.
Postojali su planovi za par inačica filma tijekom prošlih 30 godina ali nitko se nije usudio uhvatiti u koštac s Arrakisom.
Čak je i Villeneuvea pratilo prokletstvo Dine, jer je prvi dio odgađan zbog pandemije a drugi zbog štrajka scenarista.
Pa, da li se isplatilo?
O da…filmovi su najzad vrijedni grandioznosti knjige.
Već postoji hrpa osvrta, od slučajnih gledatelja kojima je ovo prvi susret s Dinom do hardkoo SF fanova. I svi su različiti, od topa do flopa. Nitko nije ravnodušan, što je dovoljan znak kvalitete vizije kanadskog redatelja.
Prvi dio pametno reducira izuzetno opširnu knjigu uz lako razumljiva objašnjenja i vizualno i dramaturški je izuzetno upečatljiv. Sve, od dizajna, ozbiljne glumačke ekipe,kostimografije i karakterističnih scena (svakako obratiti pažnju na legendarni monolog o strahu) – sve je u odrađeno vrhunski. Villeneuve nije početnik, već ima iza sebe par sličnih filmova („Dolazak“ je kompleksna novela mladog autora Teda Chianga koju je uspio prenijeti u film) i što je najbitnije: sebi dopušta interpretaciju i slobodu režiranja i prati vlastitu viziju.
Većina jamranja die hard fanova se odnosi upravo na to: u filmu nisu prikazane neki dijelovi knjige koji su individualno bitni čitateljima, što je u samom startu potpuno pogrešna pretpostavka. Jedna od zamjerki je da u prvom dijelu nisu prikazani Navigatori.
(SPOILER ALERT) Navigatori su za radnju bitni otprilike koliko i šofer Mate iz Imotskog. U Lynchovoj inačici iz 1985. podsjećaju na ogromne daždevnjake i pojavljuju se u ravno 3 minute filma.
Pošto su mišljenja kao i anusi, svi ih imaju, jednostavno se prepustite. Drugi dio sage je još spektakularniji i nećemo vam odati niti jedan spoiler iz filma. Dovoljno je reći da je prvi dio umjeren naspram drugog, stoga drito u kino i uživajte.
P.S. par najčešćih pitanja i odgovora u nastavku
1. Zašto nekakvih 20 stoljeća u budućnost, nema niti jednog računala ni robota?
Prije početka radnje Dine, točnije 10 stoljeća prije, cijelo čovječanstvo je gotovo istrijebljeno u ratu sa strojevima. Nakon tzv. Butlerijanskog Džihada, svaki oblik umjetne inteligencije i išta pametnije od tostera je zabranjeno. Ako treba pamtiti ili računati veće količine podataka, postoje Mentati, posebno obučeni i kondicionirani ljudi-računala
2. Zašto opake babe iz Benne Gesserita zvuče ponekad kao doom metal vokal?
„Glas“ je jedna od specijalnosti navedenih, frekvencijom i modulacijom glasa mogu natjerati Papu da se skine iz papučica i dubi na glavi. To im je uža specijalnost, uz spletkarenje i povremeno trovanje nepogodnih u njihovom planu
3. Fremeni?!
Domicilno stanovništvo Arrakisa, izuzetno prilagođeni okrutnom okolišu. Po pustinji bauljaju u posebnim odijelima, naoružani su do zuba i nisu baš miroljubivi. Filozofijom i religijom su najsličniji muslimanima, imaju proročanstva o mesiji i tako dalje. Najlakše ih je prepoznati po jarko plavim bjeloočnicama i sklonošću da te prvo smatraju vrećom vode pa tek onda čovjekom. Opaka ekipa, u filmu vođu glumi sjajni Javier Barden.
4. Kakve veze imaju pješčani crvi s ičime?
Osim što su jedini veliki oblik faune na Arrakisu, crvi su beskrajno proždrljivi i živčani, narastu do kilometra duljine, jedu svemirske brodove, ljude i sve što im uleti u usta bez pardona ali su ujedno i nezaobilazan dio Arrakisa jer služe Fremenima kao prijevozno sredstvo te sudjeluju direktno u proizvodnji začina. I u još par bitnih stavki ali nećemo spojlati. Inače ih zovu i Starci, Mudraci i možda najpoznatiji nadimak: Shai-Hulud.
5. Fremenima crvi služe kao prijevozno sredstvo?!
Nećemo spojlati. Pogledajte film. Scena je fascinantna.
6. Da li čitati knjigu?
O da…svakako.Svih 6 komada. Svih 2000 plus stranica. Začin mora teći. Sretno.
Piše: Sinner
Foto: Warner Bros
