Rimljani, barbari i golotinja. Je li to sve već viđeno?
Deveta godina poslije Krista, Teutoburška šuma, hladna, maglovita germanska zemlja i dvije vojske… Tri moćne rimske legije rasipaju se poražene od barbarskog saveza germanskih plemena, vođenih Arminijem, germanskim knezom koji je veći dio života proveo kao rimski talac. Carski orlovi, svetinje legija, su zarobljeni. Na tu vijest car Oktavijan August u nevjerici zaziva ime svog zapovjednika govoreći: „Kvintilije Vare, vrati mi moje legije…“ To je kraj, a Barbarians počinje priču o tome.
Ključni trenutak ulaska rimskih legija u Germaniju služi kao kulisa najnovijeg Netflixova povijesnog epa. Iako je sam događaj epski, Netflixova njemačka serija u 6 dijelova sve je samo ne to. Umjesto toga, ova je serija dovoljno ugodna i korektna, ali istovremeno vrlo blijeda u usporedbi s povijesnim divovima poput Vikinga i Posljednjeg kraljevstva, koji Barbarians nadmašuju opsegom i pričom toliko da ih se ne može svrstati niti u istu ligu.
Jedan od najlošijih dijelova ovog epa je klaustrofobično postavljena šuma Teutoburg kojom uspijevaju prilično dobro sakriti nedostatak različitih kulisa. U skladu s time, scenografija se nikada ne proširuje u potpunosti. Unatoč spomenutim manama, serija uspijeva prilično dobro prikazati sukob između rimskih i germanskih snaga. U izvoru usijanog kotla napetosti leži jedan od naših središnjih likova, Arminius. Usvojenik novog rimskog senatora Varusa, koji je rođen kao barbar, kroz šest epizoda rastrgan je oko toga gdje leži njegova odanost. Iako se linija između neprijatelja i prijatelja u njegovom slučaju briše, za sve ostale ovo je u velikoj mjeri crno-bijela priča. Dok su Rimljani vrlo očiti negativci, germanski narod služi kao simbol težnje ka slobodi.
Priča započinje nestašnom pljačkom. Ljubavnici Thusnelda i Folkwin ukradu kip zlatnog rimskog orla usred rimskog logora. Kroz seriju to eskalira do velike, klimaktičke bitke na rubu šuma u šestoj epizodi. Usputno, serija kao svojevrsno vezivno tkivo ocrtava neodoljivi ljubavni trokut, klimave veze između klanova i jednostavne arhetipske likove koji zapravo nikad ne rastu. Spomenuti problemi s rastom karaktera u konačnici ometaju ovu povijesnu predstavu i zadržavaju je na nižim granama od onih koje je mogla postići. Ovdje nema niti jednog nezaboravnog lika, dok se i Attanelda i Folkwin čine poput kopije središnjih protagonista u Vikinzima.
Uz sve probleme, postoji nešto primamljivo u Barbarima. Uspjet će vas prikovati za ekran i stvoriti da u vama raste želja i iščekivanje epske bitke koja mora uslijediti kad-tad. Nećemo vam sve spoilati, ali završnom bitkom nismo do kraja zadovoljni. Zaključno, ova serija je korektna. Ipak, ni po čemu nije revolucionarna i ne odskače od žanra, a to se zrcali i u činjenici da se nakon gledanja relativno brzo zaboravlja.
Na koje serije podsjeća?
Game of Thrones, Spartacus, Rise of Empires: Ottoman, Roman Empire, Viking Destiny, Knightfall, The Last Kingdom, Troy: Fall of a City.
Izvor: nova-akropola.com, thereviewgeek.com, decider.com
Foto: Netflix, screens
