Glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sipe posjeduju samo jednu vrstu fotoreceptora u očima – što ukazuje na to da ne vide boje, odnosno da su daltonisti (vide samo nijanse sive).
Kako su onda glavonošci majstori kamuflaže?
Kako to da su daltonisti, a totalni su majstori kamuflaže i mogu se stopiti s okolinom i signalizirati jedni drugima poruke putem zamršenih uzoraka raznih boja. To nam zapravo govori da glavonožci nisu daltonisti.
Dvije glavne hipoteze koje objašnjavaju ovu misteriju su da glavonošci vide svojom kožom (Wardill et al. 2015) ili da koriste kromatsku aberaciju (Stubbs & Stubbs 2016).
Hipoteza da vide svojom kožom
Glavonošci imaju fotoosjetljive molekule zvane opsini u svojoj koži, tako da postoji mogućnost da glavonošci detektiraju svjetlost svojom kožom. Međutim, fotoosjetljive molekule u koži slične su onima u očima, pa nije jasno kako bi im to pomoglo da boje vide bolje od očiju.
Hipoteza kromatske aberacije
Kromatska aberacija je diferencijalno savijanje svjetlosti različitih valnih duljina (boja). Tako prizma dijeli bijelu svjetlost i zašto kad vam oftalmolog raširi oči, osim što stvari postaju mutne, oko stvari vidite i duge. Svjetlost različitih valnih duljina koja prolazi kroz leću ima različite žarišne točke. Za većinu organizama i za optičke uređaje koje je izradio čovjek, kromatska aberacija je problem koji treba svesti na minimum.
Hipoteza kromatske aberacije stvari postavlja naopako – umjesto izbjegavanja kromatske aberacije, glavonošci je pojačavaju pomoću svojih neobičnih oblika zjenica izvan osi. Ovo poboljšanje im omogućuje otkrivanje boja praćenjem zamućenja slike kako se fokus mijenja. Računalni modeli pokazuju da je ova metoda detekcije slike moguća.
Takva uporaba kromatske aberacije mogla bi objasniti zašto glavonošci imaju tako bizarne oblike zjenica. Zjenica je kod nekih hobotnica izduženi prorez, a kod sipa je oblika slova W.
Trenutačno se vrše eksperimenti kako bi se testirale ove dvije mogućnosti. Tada ćemo imati odgovor na to kako glavonošci mogu vidjeti boje, iako na prvu djeluje da su slijepi na boje.
Čini se da su ludi uzorci boja i oblika raznih skosavica za lignje opravdane. Lignje, sipe i hobtnice su lovci pa je više vjerojatno da vide boje nego da ne vide.
Izvor: https://carnegiemnh.org/octopus-mystery-how-do-they-see-color/
Foto: Martin Cathrae from Charlottetown, PE, Canada, CC BY-SA 2.0, via Wikimedia Commons, Photo by Oleksandr Sushko on Unsplash
Navedena literatura:
Kingston, A.C.N., Wardill, T.J., Hanlon, R.T. i Cronin, T.W. 2015. Neočekivana raznolikost klasa fotoreceptora kod dugoperajne lignje, Doryteuthis pealeii. PLoS ONE 10(9): e0135381. doi.org/10.1371/journal.pone.0135381
Stubbs, A.L. & Stubbs, CW 2016. Spektralna diskriminacija kod daltonističkih životinja putem kromatske aberacije i oblika zjenice. Proceedings of the National Academy of Science U.S.A.113: 8206–8211. doi: 10.1073/pnas.1524578113
