Došlo je to doba. Ferragosto. Ljeto.
Vrućina u gradu topi asfalt, vi nekako koordinirate sebe, partnera, djecu, kućnog ljubimca, trpate stvari u auto i idemo na more!
Već vam miriše slani povjetarac, želite provesti tjedan dana negdje uz pivu i tradicionalno hlađenje gonada.
Ništa vam neće ovaj dan pokvarit…osim prometa.
Koji može biti poprilično opasan.
Tijekom ljeta, zbog povećane gužve na cestama, dolazi do povećanog broja prometnih nesreća. Razloga ima milijun ali osnovni je: ljudi su kreteni. Točka.
U DNA Homo Sapiensa je ugrađena jedna poprilično nezgodna crta: kompetitivni smo.
To nam je omogućilo da postanemo dominantna vrsta na našem malenom dijelu svemira ali ujedno dovelo do idiotskih odluka u pogrešnom trenutku na pogrešnom mjestu.
Prometna nesreća je u 99% slučajeva izazvana ljudskim faktorom, što je u uvjetima normalne frekvencije prometa podnošljivo. U uvjetima gužve, kad se susreću vozači iz raznih kultura, mjesta, zemalja i svjetonazora, intenzivirani vrućinom i tradicionalno hrvatskim običajem popravka ključnih prometnih pravaca u pola sezone, promet može biti hazardna igra.
U nastavku kratki vodič kroz par osnovnih tipova potencijalno opasnih sudionika prometa koje po zakonima statistike morate sresti na cesti.
1. Motoristi.
Bez uvrede dečki, svi ste u stvari daleko vještiji u vožnji od ostatka ekipe ali, čak i najvještiji i najiskusniji četverotočkaš završi u hladnom znoju kad mu iz zavoja izleti munja koja obilazi kolonu, preko pune crte, dok iza njega tutnji u punoj brzini još 5 istih Toecuttera. Motocikl je daleko okretniji od automobila, motociklisti su uvježbani i svjesni što voze ali imajte milosti prema ostatku ekipe.
Najčešće vozite debelo preko ograničenja, gdje treba i ne treba, i dovoljno je da se netko iz kolone uspaniči i imamo instant lančani sudar. Lakše malo, nemamo svi guvernal u krvi.
2. Kamiondžije
Profesionalci koji uspiju voziti monstruma od 40 tona dugačkog 20 metara satima i stići uspješno od točke A do točke B zaslužuju poštovanje.
Ali, isti ti profesionalci imaju suludu navadu da obilaze jedan drugog. Po punoj crti. Što traje…par kilometara. I naravno, niti jedan neće popustiti gas i odustati. To ima otprilike smisla kao da jedeš čili paprike uz slavonski čobanac. Možeš. Ali nije pametno.
Momci…lakše malo. Nema smisla. Opasni ste i suludo se ponašate. Vaše agresivne nagone riješite na odmorištu tučnjavom.
3. Golfdvojke
Tradicionalno se u nas, zbog negdašnje pripadnosti austrougarskom carstvu, cijeni sve njemačko.
Što brate Nijemac napravi, to je to. Dojčmarke, gastarbajteri i … golfovi dvojke.
Tradicionalno vozilo, bastion kvalitete, može proć dva milijuna kilometara bez servisa.
Obično ih sretnete na po mraku, dok uspaničeno pokušavate naći obilaznicu na navigaciji koja ne radi jer nema ne 4G već ikakve mreže. I dok vi gledate u mrklom mraku gdje ste dovraga zalutali ispred vas iz nekog šipražja izlijeće nešto bučno, sa samo jednom pozicijom i ostavlja vas u oblaku dima od lož ulja.
Sveti Golf, dvanaesti vlasnik, jedva se drži na cesti uz molitve i obilne naslage kita ali..vozi!
Obično ih voze lokalni kuleri, koji znaju napamet ceste od Donjeg Muća do Gizdavca i mogu se dovest kući mrtvi pijani. Kontra stranom ceste. Bez svjetala. Prosječnom brzinom od 120 na sat. Izazivajući srčane udare fureštima koji samo žele doći do obale. Užas.
4. Fastandfjuriouz
F&F franšiza je odgovorna za 50% prometnih u mladih vozača. Je, super je sve to, nabrijani auti, atraktivne curke, 402 utrke, nitro, turbo. Na filmu.
U realnosti golobradi mladići utuku plaću u beemve dizel s M-optikom, koje im je uvezao rođak iz Njemačke, naglave alufelge dva broja veće, skucaju ga u pod da struže po ležećim policajcima, ušarafe remus u kojem može spavati omanje jare na guzicu i voila: još samo subwoofer u prtljažnik, zatamnjena stakla, siledžijka i lanac kraljevski vez oko vrata.
Eo me žene, grmim kroz selo, lakat kroz prozor.
Problem je kad krenu u grad pa krenu pretjecati gdje apsolutno ne treba, autom koji izgleda babaroga ali nije brži od prosječnih kolica za kupovinu u šoping centru i ima istu pokretljivost zbog (pogodite) ovjesa skucanog u pod. I još ga vozi vozač koji je prije tri mjeseca vozio auto doma na plejki. Nastavak…pogodite.
Momci…niste Vin Diesel. Samo vozite diesel.
5. Službeni Šoferi
Bez političkih konotacija, često su automobili kupljeni „na firmu“ ili službena flotna vozila, ali zajedničko je svima: svi voze 7 metarsku crnu limuzinu sa ksenonima koja jede cestu. I manje brze sudionike u prometu.
Njihova je lijeva traka na autocesti. Nemojte ni slučajno pokušati otići u istu. Dahtat će vam za vratom i blicati da se maknete jer 160 nije dovoljno brzo.
Maknite se. Protiv 2 tone njemačkog čelika s 18 zračnih jastuka i krunicom na retrovizoru ne možete realno ništa. Jer ih nije briga za nikoga osim za sebe.
Doduše, obično ih sretnete na odmorištu nakon par kilometara pa skužite da imaju metar i šumsku jagodu i da su ih tukli u školi. Ali…na cesti su carevi.
6. SUVđije
Sport Utility Vehicle je inače američki izum, potomak je vojnog Hummera i otprilike je praktičan kao tenk na cesti.
Tako i izgleda. Ogromna grdosija, križanac terenca i kamiona, privlači vozače koji sanjaju o invaziji na omanju južnoameričku državu.
Na cesti su mješavina kamiondžija i službenih šofera.
Izbjegavati u širokom luku. Ako im se nađete na putu, jedino što ih sprječava da vas ne nataknu na haubu je to što će oštetiti perla lak na navedenoj haubi.
Jedini protuotrov su im ležeći policajci. Preko njih prelaze s 2 km na sat, da ne oštete 22 colne krom felge na svom čedu. Koje je terenac. Pardon…SUV.
7. Mantafahrer
Daleko najopasnija pojava na cesti. Inače normalni i savjesni vozači, obiteljski ljudi, u jednom trenutku polude i naprave kaos.
Primjer je Mannfried B., direktor manje tvrtke iz Hamburga, koji na more putuje sa svojom drugom ženom, inače negdašnjom tajnicom, mlađom od njega dobrih 30 godina i njihovo dvoje djece u teen godinama.
U prekrcanom karavanu, gospodin Mannfried već dobrih 800 kilometara trpi pun mjehur, dvoje balavaca koji uporno uštekavaju mobitele preko njega i jamraju jer nemaju interneta i ženu koja mu zadnjih sat i pol skače po živcima jer joj nije jasno zašto je odlučio ići do Splita starom cestom kroz Liku kad postoji autobahn.
I u jednom trenutku, pada mu mrak na oči, prolaze mu kroz glavu slike kako je nekada davno kao klinjo od dvadesetak vozio naturpijanu Opel Mantu i kako je imao plavušu kojoj se više ne sjeća imena ali je bio sretan i savršeno zadovoljan sa životom…
..i ubacuje u nižu, pedala do poda, izlazi iz kolone i naglo ubrzava prekrcani karavan na 160.
Žena vrišti. Djeca pozadi zašute od strave. Kroz kabinu lete mobiteli, kovanice. Iz suprotnog smjera mu blica i trubi prestravljen vozač na čelu kolone iz drugog smjeru ali Mannfried ne odustaje, jer on je vozio dok se ova njegova koza nije ni rodila i proklet bio dan kad ju je oženio i prokleta ova nezahvalna balavčad na zadnjoj klupi i stišće gas do kraja.
Karavan prolijeće sa 180 na metar od auta u suprotnom smjeru i ulijeće na svoju stranu ceste
Ostatak puta u autu je grobna tišina. Mannfried samo briše znoj s brkova. Po prvi put u ne znam koliko godina se osjeća živim.
Samo što ovo obično završi frontalnim sudarom.
Pazite se Mantafahrera.
Pamet u glavu. Polako. Nigdje nećete zakasniti. Odmarajte. Na odmoru ste, nemojte završiti u čitulji. Život je lijep, budite svjesni da upravljate s tonom čelika.
I nemojte biti kreten u prometu.
Piše: Sinner
