(Disclaimer: stavovi i savjeti iznijeti u članku se ne trebaju uzeti za ozbiljno, autor nije ulagač, već promatrač s podsmijehom. Ništa vas neće obogatiti osim pameti i marljivosti, ostalo je varljivo. Hvala.)
Investicija ili narodski rečeno „para paru vrti“ je višestoljetni običaj, moto i kamen temeljac moderne ekonomije. Da sad ne ulazimo u dublju analizu, za koju nismo stručni a postoje ljudi kojima je to karijera, investicija bi bila ulaganje sredstava u nešto što će donijeti profit nakon nekog vremena. Da li to bile dionice, poslovni poduhvati, nekretnine ili bilo što drugo, ljudima je u krvi da zarađuju. Normalno, život nije besplatan, novci su platežno sredstvo kojim kupujete hranu, energente, te novce trebate zaraditi radom za sebe ili nekog drugog ali teorijski novci mogu sami sebe „oplođivati“. E sad, to i nije baš toliko jednostavno, morate imati početni kapital koji ćete uložiti u nešto i dovoljno znanja i „nosa“ da to izvedete. Osim popularnih nekretnina koje su teorijski sure shot (u praksi baš i nisu, osim kod nas sa neuređenim tržištem koje pruža priliku za beskrajne manipulacije) zanimljiva niša za ulaganje (čitaj: zaradu) su satovi.
Satovi?!
Kolikogod apsurdno zvučalo, ručni sat je po jedinici mase ponekad daleko vrjedniji od zlata, jednostavniji je za transport, nevještom oku Audemars Piguet izgleda kao Nautica a i neće privući pažnju poput vile na Pantovčaku ili novog Lamba ili Porschea.
Čak je veliki Jo Nesbø u „Spasitelju“ , jednom od romana iz kultne serije o Harry Holmeu, bitan dio radnje zavrtio oko A. Lange & Söhne ručnog sata…koji je Harry frknuo kroz prozor stana u alkoholnom deliriju.
(SPOILER ALERT)
Luksuzni satovi su korišteni umjesto novčanog mita pokvarenim policajcima iz gore navedenih razloga.
Da ne ulazimo u svijet Patek Phillipe, Richard Mille i ostalih teškaških satova koje realno nećete nikada imati jer niste član kluba 1%, krenut ćemo s osnovama.
ROLEX
Sigurica za ulaganje je Rolex.
Točka.
Koliko god bio omrznut kao simbol luksuza, imao negativne konotacije zbog aure koja ga okružuje (i dalje je općenito mišljenje da Rolexe nose krimosi, kamatari ili wannabe elita…što je jako daleko od istine), najpoznatiji brend zaklade Wilford je sinonim za kvalitetni sat. Namjerno nismo uporabili termin „luksuzni sat“, taj epitet su dobili kroz desetljeća vještog marketinga, ulaganja u tehnologiju i pametnih poslovnih uvjeta. Rolex je u osnovi ono što je uvijek i bio: sat koji vas neće ostaviti na cjedilu , doslovno nepoderivi, relativno jednostavni stroj, točan i dugovječan, ako se održava i rabi u skladu s preporukama.
Recept je jednostavan: bilo koji čelični sportski Rolex, ako imate sreće da ga uspijete kupiti u trgovini (o čemu je već bilo riječi u članku o CPO programu – postoje liste čekanja) iste sekunde možete prodati za više nego ste ga platili. Zbog daleko veće potražnje od ponude, tržište je podivljalo.
Liste čekanja su od 6 mjeseci do 3 godine, ovisno o raspoloženju autoriziranog trgovca, sat možete dobiti ili ranije ili kasnije, svakako pomaže „građenje odnosa“ (u prijevodu: prvo zdrobite nešto novca na nakit ili dobavljivi model pa onda čekajte na poziv…što može ali me mora biti u dogledno vrijeme), najčešće dobijete pola paketa, trgovac upravo zbog gore navedenih razloga zna zadržati kutiju, papire i čak rezervne linkove za narukvicu godinu dana ili uvjetovati kupovinu traženog modela nepopularnim modelom i time ubiti zaradu potencijalnom šmugleru …ovaj… ulagaču.
Paranoja je došla do tih razina da su redovni kupci skidani s lista čekanja jer su prodali sat koji su kupili prije da bi financirali kupnju novog sata. Nema labavo.
Ali..postoji veliko Ali… Rolex redovno svake godine diže cijene satova, u skladu s inflacijom. Cijene rabljenih polako ali sigurno padaju, većinu fiktivno međusobno prodaju veliki trgovci rabljenim satovima da bi održali i mogli se pozvati na benchmark cijene. Najviše su u situaciji nagrabusili neupućeni „bricks and mortar“ trgovci, koji su ušli u cijelu priču sa željom za brzom zaradom i kupovali kad su cijene bile na vrhuncu. Sad imaju pun inventar neprodanih satova, jer svi čekaju i kalkuliraju.
I naravno, u cijeloj priči je najmanje bitan kupac koji ga želi nositi.
Preostaje mu ili čekati kod trgovca ili kupovati rabljeni, što je preskup i jezivo riskantan pothvat, uz pojavu mase neautentičnih satova, sumnjivog podrijetla i još sumnjivijih „orginal roleks cijena po dogovoru“ trgovaca.
Savjet: ako imate novca viška, slobodno uletite u priču. Cijene rastu, i dalje će rasti. Ali treba velika doza opreza i upućenosti. Naravno, nitko vam neće dati cijelu priču na pladnju u stilu „kupi Rolex Sprite(1), buraz, to je lova do krova“.
Tko vam to servira, nema pojma o čemu priča. Imate vezano više od 10 tisuća eura u komadu čelika koji teorijski za godinu može vrijediti kao auto ili kila čvaraka. Obje opcije su realne.
TUDOR
Sestrinski brand Wilforda, popularno nazvan „budget Rolex“ (ne, nisu jeftini…samo su jeftiniji) je dostupnija alternativa.
Povijesno, Tudor je upravo to. Dijele dio tehnologije i šarma velikog brata u daleko prijemljivijom i diskretnijem paketu, što ih ne čini lošijim satovima. Mehanizmi su dorađeni bazični švicarski mehanizmi, u visokokvalitetnom pakiranju, ništa manje pouzdani ali daleko jednostavniji za održavanje. Rolex već desetljećima koristi gotovo vertikalno integrirano proizvedene mehanizme i kućišta, koja je moguće održavati isključivo kod ovlaštenih servisera, uz rigorozne kontrole. Kod servisa bazičnog sata, serviser će vam ili baciti potrošene dijelove ili vam ih isporučiti na zahtjev ako vam baš trebaju iz nekog razloga. Kod Rolexa toga nema. Zbog masovne proizvodnje superclone fejkova(2) i Franken(3) satova, strganu spiralu nemirnice ili brtvu nećete dobiti nakon servisa.
Dijelove za ETA (4) mehanizam, kakvi se uglavnom koriste u Tudorima (osim zadnjih generacija, koji su posebna priča), možete naći bilo gdje. Teorijski, lokalni serviser vam može poservisirati Seiko 5 i Tudor bez problema.
Zanimljiva prilika su Hydronaut modeli, proizvedeni na prijelazu 20-og stoljeća. Vizualno poprilično različiti od usporedivih Rolexa iz istog razdoblja i daleko nepopularniji, imaju vrhunski odrađena kućišta i našpanane mehanizme, uz tehnologiju velikog brata , poput patentiranih Triplock krunica. Izuzetno kvalitetni, doduše vizualno dvojbeni satovi, još uvijek se mogu naći relativno povoljno i cijena im polako ali sigurno raste.
Druga prilika je Tudor P-01, kontroverzni model baziran na prototipu Tudora rađenom za natječaj USMC(5) iz 80-ih.
Prototip, izrađen u samo 4 priznata primjerka (ne nasjedajte na „original vintage Tudor P01“ u oglasima. Svi do jednog su fejkovi), je bio blago rečeno neobičan sat, s krunicom na 4, posebnim mehanizmom zaključavanja bezela preko poluga na koje se veže remen i još par čudnih vizualnih rješenja.
Budimo iskreni, sat je ružan do bola.
Nasljednik je doslovno preslikan i poprilično nepopularan uz nove Black Bay modele, pod koje nominalno spada. Ružno pače game, u budućnosti će biti jedan od kurioziteta i collectors item.
Treća prilika su vintage Tudor Submariner modeli no oni su minsko polje, o čemu će biti riječi kasnije u članku. Ako niste hardcore poznavatelj, izbjegavajte u širokom luku.
OMEGA BOND
I opet se vraćamo na mister Bonda, prvaka opasnog života, dablousevn, mizoginog nasilnika s dozvolom za ubojstvo.
Uz hrpu satova nošenih u filmovima (među kojima ima svega, od Rolexa do digitalnog Seika) samo jedan jedini ima nadimak Bond.
Omega Seamaster s referentnom oznakom 2541.80.00 je ponosno korištena u „Goldeneye“ 1995., na elegantnom zglavku Timothyja Daltona i bezobrazno se pojavljuje u najmanje 15 minuta filma. Uz ostalo u ulozi preciznog laserskog rezača.
Bez obzira na gore navedeno, sat je sam po sebi kvalitetni ronilački sat, vodootporan do 300 metara dubine, relativno malen i udoban…i poprilično osebujan izgledom.
Reljefni valovi na dialu, kombinacija oblika bezela i narukvice, besmisleni HEV(6) i kazaljke koje podsjećaju na rabljene kondome daju dojam najružnijih Festina, Nautica i ostalih zločina urarstva kakve možete naći po izlozima zlatara neprodane već 30 godina. Da slijepi Klingonac dizajnira ronilački sat, napravio bi nešto slično. I povrh svega; sat je kvarc.
Pa gdje je onda privlačnost i vrijednost toga svega?
Pa, upravo u tome. Kasniji SMP modeli su naslijedili izgled ali s automatskim mehanizmima, koji sat povećavaju i podebljavaju. Svi elementi dizajna uživo se savršeno uklapaju, sat je izuzetno nosiv i baš zbog baterijski pogonjenog mehanizma izuzetno praktičan. Nije par tiskanih pločica i baterija od 2$ u pitanju. Mehanizam u Bondici je jedan od najkvalitetnijih kvarcnih mehanizama ikada proizvedenih.
Cijene im fluktuiraju ali uz malo sreće, Bondica se može naći rabljena za normalnu cijenu i dobar je izbor za ulaganje. I ne morate je čuvati u sefu, dovoljno je robusna i još uvijek ima rezervnih dijelova.
E da.. Obavezno plava Bondica. Samo ta je bila u filmu. Još ako dobijete laser ugrađen…nema veće sreće.
VINTAGE SATOVI
Da…ali..opet VELIKO ALI…
U vintage priču ne ulaziti bez minimalno deset godina intenzivnog učenja, obilaženja buvljaka, posjećivanja mongolskih inačica njuškala, provođenja sati u zadimljenim birtijama sa starim i često pijanim kolekcionarima, poznavanja minimalno tri pouzdana urara i survival skillsima dostojnih SAS specijalca.
To je,dragi ulagači, ekspedicija kroz pustinju i prašumu, isprepletena živim blatom, komarcima, krpeljima, kanibalima, lavovima, tigrovima i hijenama uz povremeno spoticanje o dijamant i konstantno bosonogo gacanje po kamenu tucaniku.
U čemu je problem?
Prvi je kvarcna kriza. Naime, 70-ih godina svijetom satova su suvereno vladali švicarski proizvođači. Japanske tvrtke su od prvih pokušaja mehaničkih ručnih satova nakon drugog svjetskog rata, svjetlosnim godinama grabili naprijed. Seiko je napravio neke od najljepših i najinovativnijih satova ikada, uz ostale japanske gigante ali: tradicija, naslijeđe, bla bla i bahatost švicarskih tvrtki su bile bez premca.
Hallmark „swiss made“ je bio tada ono što je „njemačko auto“ danas.
Nema veze što današnji njemački auto je sve samo ne njemački i što su swiss made oznaku imali satovi kojih se danas proizvođači srame, ili švicarac ili ništa…dok se nije pojavila prva generacija kvarcnih dalekoistočnih satova.
Slijedila je euforija slična današnjem hajpu smartwatcheva ali s dubljim posljedicama: oko 70% švicarskih tvrtki koje su bile na tržištu je bankrotiralo.
Kvarcna kriza je posebna tema, ukratko: cijeli urarski pogoni doslovno su preko noći postali zastarjeli, nepotrebni i škartirani s dokumentacijom, referentnim brojevima modela, katalozima i informacijama od značaja za identifikaciju modela.
Za veliku većinu vintage satova ne možete odrediti niti što su, niti odakle su niti da li su originalni niti CIJENU bez istraživanja od kojeg bi Sherlock Holmes dobio živčani slom, zaredio se i otišao meditirati na Tibet.
Velike tvrtke koje su preživjele kvarcnu krizu i njihovi modeli su relativno jednostavni za određivanje vrijednosti ali čak i kod njih jednostavno postoji crna rupa.
Jedan od primjera je Sicura, jedan od low end švicarskih brendova. Proizvodili su ekvivalente današnjih Wish smeća, kromirane jeftilen satove pokretane bazičnim, najjeftinijim mehanizmima.
U bizarnom spletu okolnosti grupa koja je bila vlasnik Sicura brenda je u jednom trenutku postala vlasnik Breitlinga(7). Naravno, papir svašta trpi, realno Sicura je i dalje štancala satove koje nosite par godina i bacite u smeće jer su nekvalitetni i nepopravljivi ali prodavači na vintage sceni su se uhvatili veze Breitling – Sicura i uporno je guraju kao mjerilo kvalitete i cijene.
Vintage hype je bio na vrhuncu prije par godina uz reciklirana reizdanja povijesnih modela koje su na tržište izbacili svi, od veterana do tvrtki koje nisu ni postojale u vrijeme na koje se pozivaju i tržište vintage satova je eksplodiralo…uz popratne pojave dizanja cijena na sulude cifre i naravno, pojavu hrpe prevaranata i lovaca u mutnom.
Dodatni problem je poprilično labavo tumačenje pojma „originalnost“ i „dobro stanje“ svih sudionika u vintage igri, uključujući i urare.
Zbog sindroma Alan Forda(8), kod nas se ništa ne baca a većina vintage satova ima međusobno zamjenjive dijelove pa je čisto normalno vidjeti stari sat krpan i sastavljan od minimalno 4 sata, ofrlje servisiran jer „ja znam ko to mož jeftinije sa WD-40 i kacavidom“ po premium cijeni jer „ja vidijo na ibeju da se to po tolko prodava a ti neš kupit ne moraš ima ko oće“.
No par osnovnih pravila:
Ako je cijena predobra, postoji malena šansa da ste uboli premiju. Postoji veća šansa da će vas netko preveslati.
Uvijek ali uvijek tražite satove u originalnom stanju. Većina se može srediti ali prefarbani ciferi, mehanizmi s nepripadajućim dijelovima, neoriginalne krunice i ostale nuspojave su veliki no-no.
Više se cijene satovi u lošem stanju ali originalni nego uglancani. Osim ako je sat čučao u nekom sefu ili neprodan kod urara 50 godina nema apsolutno nikakve šanse da je isti u stanju kao nov, bez tragova nošenja i bez minimalnog traga patine ili diskoloracije na ciferu i kazaljkama. Obično kućišta nastradaju zbog nestručnog poliranja u pokušaju prikrivanja ogrebotina. Jednom kad se poremeti originalna geometrija, nema povratka.
Nemojte skakati na prvu. Ako vam netko ponudi vintage Rolex, po nižoj cijeni od tržišne, provjerite sve. Od – do. Ranije su pomenuti vintage Tudor Submarineri, koji su imali gotovo identično kućište vintage Rolex Submarinerima. Jako se rijetko nalaze na tržištu jer ih je većina završila u dijelovima kao polazna točka za slaganje vintage fejk Subova…koji koštaju podosta.
Čak i velike aukcijske kuće nisu imune na prevarante. Doduše, nije ih niti briga jer naplaćuju svoj postotak od svake prodaje ali u proteklih desetak godina je zabilježeno više slučaja prodaje slaganih skupih satova ili totalnih fejkova na aukcijama za sulude cifre.
https://perezcope.com/ je sjajan izbor za sate i sate čitanja. Autor bloga Jose Perez se bavi specifičnim brendovima i ciframa u rangu proračuna općine Čeminac ali čisto da dobijete predodžbu o nivou krivotvorenja koji je u igri.
Sad kad smo prošli rizike, slijede benefiti.
Svaki vintage sat ima svog kolekcionara ili zainteresiranog kupca. Od Darwila do Pateka – sve se može kupiti i prodati, uz profit ofkors.
Primjer su vintage supercompressor ili SC satovi, konkretno kućišta. Radila ih švicarska tvrtka Ervin Piquerez S.A. ili EPSA i bili su genijalno rješenje za potrebe profesionalnih ronilaca toga doba. Satovi su koristili pritisak vode u svrhu vodootpornosti. Poklopci nisu bili fiksirani već su se pod tlakom pomicali djelić milimetra i dodatno pritiskali brtve ispod njih. Rješenje je pojavom kvalitetnijih brtvi i krunica na navoj postao zastarjelo ali su EPSA ronilački satovi i dan danas primjer kako riješiti problem ako ga postaviš naopako. SC tehnologiju je koristilo desetak tvrtki, EPSA im je radila satove s mehanizmom po želji, u više veličina.
Pojavom Longines Legend Divera krajem 90-ih, reizdanja originalnog Longinesa iz 60 ih koji je koristio (pogodite) EPSA kućište, zastarjeli ronilački satovi, sa specifične dvije krunice prošarane X uzorkom, su postali predmet kolekcionara.
Dobro i loše je što se fejk SC ne može složiti. Dobro jer je prekompliciran sat, i jednostavno ne postoji ijedan način da se replicira specifična tehnologija, čak ni dan danas uz moderne CNC stojeve. Loše jer su dijelovi rijetki. Najosjetljiviji dio je staklo, koje drži cijeli sklop unutarnje lunete na mjestu. Može se još uvijek naći ali teško.
Od desetak tvrtki, uz pomenuti Longines, SC su radili i Hamilton, Bulova, Lip, Wittnauer i hrpa manjih brendova. Cijene variraju od stanja do brenda ali su zanimljiv prijedlog za ulaganje.
Dobra prilika su i vojni satovi. Militarija je već stoljećima predmet skupljanja. Pošto su satovi daleko benigniji od primjerice starih bajuneta, nitko vas neće gledati kao idiota ako nosite vojni Benrus iz vijetnamskog rata.
S M-16 jurišnom puškom iz istog razdoblja baš i niste dobrodošli u javnosti. Osim u narodnjačke klubove i svatove u ruralnim krajevima.
Isto kao i s većinom vintage hype predmeta – ima hrpa fejkova. Vojni satovi su u pravilu rađeni ili po natječaju roda vojske sa specifičnim zahtjevima ili su kupovani privatno od strane vojnika ili su rađeni za zapovjednike. Uglavnom su relativno jednostavni, robusni satovi s ugraviranim oznakama na poklopcu. Iste oznake su prvo što rade krivotvoritelji, jer razlika između serijskog i bezvrijednog sata i vojnog sata je: u gravuri. Zbog termina „vojna tajna“ teško je doći do realnih podataka, ali postoji Biblija za skupljače vojnih satova, koju je napisao Konrad Knirim.
Ogromna dvotomna knjižurina podijeljena u dva dijela, o njemačkim i britanskim vojnim satovima je najiscrpniji izvor informacija i polazna točka svega. Ako možete provesti sate buljeći u opskurne oznake, gravure strelica, serijske brojeve, brojeve vojnih jedinica i sve ostalo što ide uz militariju.
Zaključak: nema ga.
Kao i svako ulaganje, riskirate.
Bonus je ako vas veseli cijeli hobi ili ste zaljubljenik u satove pa spojite ugodno s korisnim.
Loše je ako uletite u cijelu priču s isključivo profitom na pameti.
Lokalna hobistička scena je malena, usko povezana i alergični su na padobrance(9). Postoji realna mogućnost da ili nećete dobiti ikakvu informaciju ili ćete naletjeti na iskusnog igrača koji će vas oženiti za hrpu novcu i još ćete mu zahvaliti za to.
Popularne FB grupe su nakupina preprodavača i prepametnih filozofa.
Oglasnici su oglasnici, od prodavača koji prodaje suprasne svinje, tanjuraču i karburator za MZ baš i nije pametno kupiti sat na osnovu dvije mutne slike.
Buvljaci su potencijalni izvor zarade ali i potencijalni izvor tetanusa, u istom omjeru.
Vanjsko tržište je ogromno ali je užasno rizično. I za kupce i za prodavače. Iskustvo se plaća skupo.
U krajnju ruku, sat vam je danas potreban otprilike kao slijepo crijevo.
Sretno i želimo vam ugodno putovanje u nove poslovne prilike!
Piše s ljubavlju: Sinner
Maleni glosarij pojmova u članku
(1) Rolex Sprite: novi model Rolexa, reference 126720VTNR. Čudan i naravno – rasprodan unaprijed.
(2) superclone fejk: nova pojava, pojam od kojeg se mnogi ljubitelj satova budi po noći u znoju i panično gleda kutiju sa satovima. Ukratko: tehnike repliciranja skupih satova su došle do te granice da čak ni ovlašteni trgovci više ne mogu sa sigurnošću odrediti da li je sat izašao iz tvornice u Genevi ili je marljivo sklepan negdje na dalekom istoku.
(3) Franken(Frankenstein!): tradicionalna pojava na buvljacima i velikim aukcijama. Sat koji je originalan ali nije, sklapan je od više satova. Što nije velika šteta ako kupite Omikron za 5 eura s drugim setom kazaljki. Šteta je ako kupite vintage Rolex Daytonu Patrizzi pa nakon dubinske analize shvatite da to jeste Daytona ali sastavljena od 4 druge, jeftinije Daytone i ispali se magarac za sitnih 40 tisuća eura.
(4) ETA : ETA ili ETA SA Manufacture Horlogère Suisse (primjetljivo je kako švicarci vole te dugačke, nacifrane nazive) je najveći švicarski proizvođač mehanizama. Nastali na zgarištu kvarcne krize, danas isporučuju kvalitetne mehanizme većini švicarskih i inih brendova na urarskoj sceni. ETA 2824 i ETA 7750 su ekvivalenti VW 1.9 dizela u urarstvu, pouzdani i nepoderivi mehanizmi.
(5) United States Marine Corps: američki marinci, Ivo Jima, ponos američke vojske (Star Spangled Banner u pozadini…). Vrhunski uvježbana vojna postrojba, sposobna zatrti omanju državu u roku od 24 sata. U dane ponosa i slave i kontraša su zaduživali službene Rolexe, sad uglavnom kroje svjetske poretke s G-shockovima.
(6) Helium Escape Valve – poseban ventil na ronilačkim satovima namijenjenim ronjenju u uvjetima dubokomorskih habitata gdje profesionalni ronioci udišu mješavinu plinova dok čilaju te nisu u vodi. Uz ostalo helija. Kod dekompresije, isti helij, koji prolazi kroz brtve sata i nakuplja se unutar kućišta, zbog razlike u tlakovima zna napraviti marifetluk te izbiti staklo. Obično izgleda kao ili udubina na boku sata ili dodatna krunica. Realno, ne treba vam nikada ali nek se nađe.
(7) Brajkan, Brajo ili „isuseštotoimašnaruci“ – stara švicarska tvrtka, pioniri kronografa, iz neshvatljivog razloga već godinama rade kvalitetne satove koji izgledaju prirodno jedino na zglobovima razbijača čaša i visokorangiranih kamatara. Tko ne vjeruje, nek zgugla „Breitling for Bentley“ na vlastitu odgovornost.
(8) ili krpaj dok ide: prije cijelog woke recikliraj reuse pokreta, Balkanci su bili majstori u tome. Nema bacanja. Zorni primjer te zelene filozofije su sulude konstrukcije za rotaciju janjaca na Staroj Karlovačkoj. Inženjer bi proveo tjedan dana izračunavajući okretni moment za janjca od 40 kila plus ražanj, sustav vješanja, ležajeve…
Kod nas su zavarili dvije cijevi i elektromotor iz rashodovane perilice. I radi. Level pro je sustav koji vrti 3-5 janjaca…u kontra smjerovima. Pravi duh Alan Forda.
(9) redovna pojava. Obično ulete na forum sa nickom u stilu „krešo1234“, postave noob pitanje i odmah zahtijevaju odgovor. Jer eto, njima se žuri. Obično u velikom stilu i izlete, jer ih ne zanima ništa osim cijene smeća koje su iskopali s dna kante miješanog otpada i žele od toga kupiti stan u novogradnji. Žrtve TV emisija o američkim skupljačima i zalagaonicama, brzo dobiju ban i padnu u zaborav.
