Rolex kao brend, koliko god ga voljeli ili ne ili bili indiferentni prema njemu je kroz godine postao sinonim za – kvalitetan sat.
Da, prosječni Sub ili Explorer će izdržati godine i godine zlostavljanja jer je dobro napravljen. Kvaliteta mehanizma, kvaliteta kućišta – sve je „top notch“ . To je jedan od razloga popularnosti navedenog branda dobrotvorne zaklade Wilford.
(Ovo zahtijeva posebno objašnjenje ali ukratko – isto kako je Dinamo neprofitna udruga tako je i to i Rolex. Kroz suludu financijsku shemu kakvu samo švicarci mogu smisliti, tvrtka koja godišnje ostvari više milijardi eura prometa ima status udruge koja se bavi očuvanjem tradicijskih vrijednosti ili štogod.)
Drugi razlog je – marketing. Od samih početaka kroz sjajno pogođene marketinške kampanje, brand je gradio image sata koji vas neće ostaviti na cjedilu. Od prve plivačice koja je preplivala La Manche, preko ekipe koja se penjala po Mt Everestu, hrpe filmova, hrpe celebritija – Rolex je uvijek imao sjajan product placement, ali do kraja proteklog stoljeća su satovi pratili normalan tržišni tijek – rabljeni ste mogli kupiti po cijeni manjoj od novoga, osim ako su u pitanju povijesno važni ili rijetki modeli.
I odjednom…pojavio se valjda najveći apsurd.
Nestašica Rolexa i pumpanje cijena rabljenih.
Više je faktora kumovalo navedenoj situaciji, od naglog booma istočnih ekonomija (jedan od većih apsurda je primjer Kine, inače najvećeg izvora kopija Rolexa, koja je postalo jedno od većih tržišta upravo za originalne Rolexe) preko manije kriptovaluta do općenitog bogaćenja slojeva društva i društvenih mreža sa svim simbolima luksuza i laganog života – odjednom SVI ali SVI žele posjedovati Rolex.
I naravno – ponuda – potražnja – porast cijena.
Primjer: postali ste partner u odvjetničkom društvu, želite proslaviti godine i godine napredovanja, prekovremene, neprospavane noći učenja novih propisa, debilne božićne domjenke, susrete s kriminalcima, susrete s poduzetnicima kriminalnih sklonosti i sva općenita mjesta modernog poslovnog svijeta.
Želite obilježiti taj bitan dan karijere, želite si kupiti sat za ići na ribičiju i za image uspješnog čovjeka.
I s novcem u rukama, odete u trgovinu i želite kupiti – Rolex. Obični, čelični, ronilački.
Pa, neće ići. Postoje liste čekanja. Eventualno kroz godinu do dvije možete dobiti komad čelika, koji košta oko 10 000 eura. Mjesto na listi čekanja možete ubrzati „građenjem odnosa s trgovcem“ – kupovinom nakita, drugog sata ili vezanom kupovinom – najčešće nečega što trgovcu ne ide. Znači kao da snubite neku djevojku koja se baš ne želi odlučiti jeste li vi taj.
Ok, niste vesla sisali, pa svijet je globalno tržište, ima i polovnih Rolexa…
Ima, samo što su skuplji od novih. I to ponekad po 2 ili više puta. Taj isti Rolex koji bi vi čekali 2 godine možete kupiti odmah ali po cijeni od 20 000 eura. Netko se dosjetio da se upiše na listu čekanja i da odmah proda novi sat po – tržišnoj cijeni. Koja je duplo veća. Easy money, zarada odmah.
Naravno, trgovci nisu blesavi pa su se počeli koristiti trikovima: ne možete dobiti garancijsku karticu i dodatnu opremu za sat dok ne prođe minimalno godinu dana od kupovine, kad dođete na red morate uzeti još jedan sat u kompletu koji je tržišno neisplativ pa vam pojede veći dio profita od prodaje ali – ne vrijedi. Tržište je podivljalo. Sulude cifre i lagana zarada naravno privlače prevarante pa je kupovina rabljenog Rolexa blago rečeno riskantno. Od superklonova, satova sastavljenih od par drugih satova do vintage patvorina – poker je siguran naspram džungle rabljenih rolja. Čak ni najupućeniji poznavatelji nisu više sigurni da li kupuju pravu stvar.
E tu Rolex upada s Certified Pre-Owned programom ilitiga – rabljeni satovi.
Od prvog prosinca, zasad u 6 butika jednog od ovlaštenih trgovaca Rolexima – možete legalno kupiti rabljeni sat, koji je prošao inspekciju ovlaštenog servisa, ima dvije godine garancije, dolazi s CPO karticom i servisnom torbicom.
U program ulaze satovi kupljeni kod ovlaštenih trgovaca, stariji od tri godine … i to je to otprilike. Program je sličan staro za novo ili jahreswagenima kod trgovaca automobilima…samo što je nepovoljniji . Cijene su – tržišne. Čitaj – veće.
Tvrtka ovime nastoji stati na kraj sivom tržištu i preprodavačima. Samo je pitanje koliko će uspjeti u tome. Stalni kupci, koji su već na listi, i dalje će moći normalno kupiti novi Rolex po cijeni u trgovini i eventualno još gurnuti u zamjenu svoj stari Rolex…koji će potom trgovac preprodati dalje po većoj cijeni.
Benefita za prosječnog čovjeka koji želi kupiti Rolex – nema. Primjer su usporedba cijene Polar Explorera kod trgovca koji je odabran za pilot program i istog Polar Explorera na sajmu antikviteta u Njemačkoj:
Drugi je mačak u vreći. Ali razlika je frapantna.
Zaključka nema. Sam program uopće nije ništa novo, već godinama slične programe imaju F.P. Journe i Richard Mille, ali je velika nepoznanica: po kojim kriterijima će trgovac određivati cijene otkupa rabljenih? Po tržišnim cijenama doslovno možete doći s 10 godine starim Submarinerom, i trgovac bi vam trebao još i platiti da nosite novi model.
Teorijski, ako se pojavite s npr. vintage Comex Submarinerom, trgovac bi vam trebao ponuditi tržišnu cijenu umanjenu za svoje usluge, koja je u rangu dvosobnog stana u centru metropole. Ili vam ponuditi u zamjenu cijeli asortiman izloga A i izloga B i automobil pride da ne idete taksijem doma.
Vrijeme će pokazati ali izgleda da i bogati plaču. Bar u slučaju Rolexa. Jer niste „in“ na IG ako nemate sveto trojstvo: Rolex, čašu šampanjca i ključeve od skupog auta. Prvi je sve teže za kupiti.
Piše: Sinner
Foto: Privat, Rolex official
