Sudeći po protekloj sezoni Formule 1, 2020. je napokon mogla postati godina u kojoj bi netko mogao ozbiljnije zaprijetiti možda i najdominantnijim konstruktorima u povijesti sporta − Mercedesu.
Sudeći po protekloj sezoni Formule 1, 2020. je napokon mogla postati godina u kojoj bi netko mogao ozbiljnije zaprijetiti možda i najdominantnijim konstruktorima u povijesti sporta − Mercedesu. Ferrari je iz godine u godinu izgledao sve bolje i nekako su se s nestrpljenjem čekala zimska testiranja, ali već tada su podbacili i započeli neviđeni pad za tako renomiranu momčad. Zbog toga je njihova tisućita Velika nagrada, umjesto da bude festival Ferrarija i potencijalna pobjeda, bila teško izborena borba za plasman u mjesta za bodove (Leclerc osmi i Vettel deseti od svega 12 vozača koji su završili utrku), posebice nakon sramotne ”domaće” utrke u Monzi. Ferrari nažalost nije ni blizu onoga gdje bi se trebali nalaziti i stanje vjerojatno neće biti promijenjeno prije dolaska novih pravila 2022. godine.
Predsezona i Vettelov „prikriveni“ bijes
Kao što smo već rekli, zimska testiranja u veljači trebala su biti mjesto na kojem će Ferrari pokazati nova unaprjeđenja na bolidu i napokon zaprijetiti šestogodišnjoj dominaciji Mercedesa i njegovih vozača. Ono što se dogodilo bilo je toliko neočekivano da ih je i službena stranica Formule 1 proglasila gubitnicima na testiranjima. Eksperiment s dodavanjem veće količine downforcea kako bi bolid bio što brži u zavojima doveo je sa sobom cijeli set problema, od kojih je najzvučniji onaj da su izgubili nevjerojatno puno vremena na ravninama. Da se laički izrazimo, sve je to divno i krasno ako vam je cilj juriti Mercedes veliku većinu utrke, ali ako nemate dovoljno snage na ravnini i u DRS zoni, čemu uopće pokušavati. Kružile su neke priče da je Ferrari namjerno odlučio smanjiti performanse motora kako ne bi otkrio svoje planove prije početka sezone u Australiji, ali Mattia Binotto je to odlučno demantirao.
Još jedna predsezonska kontroverza tiče se tajnog dogovora između Ferrarija i FIA-e, kojim je krovna organizacija motosporta progledala kroz prste momčadi nakon što se utvrdilo da su na potpuno ilegalan način koristili senzore na baterijama bolida. Naravno, glavni i logički razlog zašto nije došlo do objave dogovora je taj što bi se javnim priznanjem Ferrarijevog dugogodišnjeg ilegalnog postupanja oštetilo najveći simbol Formule 1 (nema Ferrarija − manje navijača − manje publike pred malim ekranima − katastrofalan pad profita za jedne i druge). Na prozivke čak sedam konstruktora (svih osim Haasa i Alfa Romea koji voze s Ferrarijevim motorima) još se do danas nije odgovorilo, a pitanje je hoće li se to ikada i dogoditi.
Sezona se zbog cijele situacije s pandemijom koronavirusa prebacila na lipanj, a sredinom svibnja Ferrari je objavio kako će ovo biti zadnja godina za Sebastiana Vettela u crvenom bolidu. Na njegovo mjesto doći će perspektivni Carlos Sainz, koji će s Charlesom Leclercom činiti najmlađu postavu koju je Ferrari ikad imao. Vettel je svugdje u javnosti prikazivao tu odluku kao nešto s čime nije posebno pogođen, ali već prva utrka u Austriji pokazala je kako je četverostruki svjetski prvak itekako razočaran načinom na koji se momčad ponijela prema njemu. Završio je na desetom mjestu i ugrabio bod u utrci koju je odradilo samo 11 vozača, tako da je iza njega ostao jedino Williamsov Nicolas Latifi. Charles Leclerc osvojio je drugo mjesto nakon (za Ferrari jako lošeg) sedmog mjesta u kvalifikacijama. Iz sadašnje perspektive to drugo mjesto ispada puka sreća i pokazatelj koliko je Leclerc vješt vozač u realno ispodprosječnom bolidu. Nakon sreće u Austriji, svaka naredna utrka bila je sve veća katastrofa, a kulminacija se dogodila ni manje ni više nego na njihovoj „domaćoj“ utrci u Monzi.
Leclercova nezgoda još je jednom pokazala zašto je tzv. halo (zaštita oko vozača) prijeko potreban
„Nedostatak gledatelja je blagoslov“
Gore citirana Vettelove riječi najbolje opisuju u kakvom je stanju cijela momčad, a ponajviše s kakvim mentalitetom Ferrarijevi vozači ulaze u svaku ovogodišnju utrku. Društvene mreže već od samog početka sezone „gore“ po pitanju ismijavanja Scuderije i njezinih vozača, a Monza je sigurno bila najplodnija dosada. Vettelu su u jednom trenutku otkazale kočnice, a iz boksa su ga opušteno zamolili da zaustavi bolid, dok je Leclerc nakon pogreške na Parabolici (posljednji zavoj prije ciljne ravnine) završio u zidu i izazvao crvenu zastavu netom nakon konfuzije sa safety carom. Nekima šećer na kraju, a nekima sol na ranu – na prvom mjestu završio je Pierre Gasly u talijanskoj momčadi Alpha Tauri i dao svima još nekoliko razloga za ismijavanje Ferrarija.
Na Velikoj nagradi Toskane, s obzirom na cijeli kaos koji se događao tijekom utrke, Ferrari više nije bio u centru pažnje i nekako se već uzima zdravo za gotovo da su postali prosječna momčad koja će se morati grčevito boriti za bodove. Naravno, pred samu utrku sve je bilo u znaku Ferrarija, s obzirom na velikih tisuću utrka u Formuli 1: održala se velika priredba na trgu ispred palače Vecchio, momčad je priredila novi „retro“ izgled na odijelima vozača i bolidu, a čak je i Mercedesov safety car bio obojan u crvenu boju. Nekako ostaje dojam da je na malim ekranima isti taj safety car proveo više vremena u kadru od Ferrarijeva dva bolida (a da ne spominjemo i dvije crvene zastave). Još jedna stvar koja je puno više zasjenila veliki jubilej bilo je priopćenje iz Racing Pointa (dogodine Aston Martin) kako će od 2021. Sebastian Vettel zamijeniti Sergija Pereza koji je preko noći ostao bez svog mjesta u momčadi. Pitanje je li ovo bio dobar izbor za Vettela nije tema ovog članka, ali ne čini se niti malo slučajnim kako je objava izašla u javnost točno u tom trenutku. I gle čuda, vijest je postala glavna tema cijelog vikenda!
Sebastian Vettel u posebnom Scuderia Ferrari SF1000 napravljenom u čast 1000. GP-a
Kako dalje?
O situaciji u Ferrariju mogla bi se napisati i cijela knjiga, tako da je u ovom formatu ipak malo nezahvalno ići preširoko u problematiku. Mjesta za popravak uvijek ima, ali izgleda kako Binotto i družina u ovom trenutku nažalost nemaju previše opcija. Dogodine se trebala dogoditi velika promjena pravila, no ona je zbog pandemije odgođena na 2022., tako da će sve momčadi sljedeće sezone imati manje-više iste bolide. U tom slučaju Ferrariju se ne piše dobro, bez obzira što će uz već provjerenog Leclerca imat i Sainza koji zajedno s Norrisom izvlači apsolutni maksimum iz McLarenovih bolida. Donja sredina tablice opet će biti Ferrarijeva realnost, ali ne sumnjamo kako momčad s takvim kadrom i tolikim kapacitetom može ponovno stati na noge od 2022. godine, kada će se uvesti budget cap (podjednaki budžet za sve momčadi) i mnoge preinake na bolidima kako bi bili što izjednačeniji i kako bi vještina vozača bila glavni faktor za osvajanje naslova. Dugoročno gledano, sigurno je da će se u priču kad-tad uključiti i Mick Schumacher, sin velikog Michaela, koji je član Ferrarijeve vozačke akademije i u ovom trenutku vodeći vozač Formule 2. Leclerc (22), Sainz (26) i Schumacher (21) pokazatelj su kako je budućnost i više nego svijetla za talijanske gigante i nadamo se da će se kroz koju godinu napokon vratiti tamo gdje im je uvijek i bilo mjesto: u sam vrh Formule 1.
Piše: Petar Plastić
Simbioza prošlosti i budućnosti: Mick Schumacher u Ferrariju F2004 s kojim je njegov otac osvojio svoj posljednji naslov svjetskog prvaka
Foto: formula1.com, Reddit
