Neiskorišteni potencijal ostavlja gorak okus u ustima.
Cyberpunk svemir u koji nas je uvela prva sezona uspješne serije Altered Carbon bio je odlično postavljen. Radnja je bila nevjerojatno napeta i dovoljno kompleksna da vam ne vrijeđa inteligenciju. Svježa ideja o distopiji u kojoj besmrtnost možete postići tako što svijest digitalizirate i skladištite u tzv. stackove zaradila je veliki broj poklonika s razlogom. Likovi su se u prvoj sezoni razvijali postepeno i detaljno, radnja se odvijala pririodnim tokom tako da se moglo uživati u vizualno prelijepoj viziji distopijske budućnosti redatelja Miguela Sapochnika.
Drugu sezonu smo čekali dugo. Takeshi Kovacs i dalje je u potrazi za svojom davno izgubljenom ljubavi − Quellcrest Falconer (izumiteljicom stackova koja je uvidjela kamo izum vodi te podigla revoluciju kako bi ljudima vratila smrtnost i anulirala devalvaciju vrijednosti ljudskog života). Druga sezona počinje na isti način (neriješenim ubojstvom) te se ubrzo Takeshi upliće u mnogo šira događanja na svom matičnom planetu (Harlan’s World).
Stack Takeshija Kovacsa preseljen je u sleeve kojeg je utjelovio Anthony Mackie. Pr(a)vi Takeshi, Joel Kinnaman nije ostavio puno manevarskog prostora Anthonyu, a Mackie ni to malo prostora nije iskoristio. Mackie se traži cijelu sezonu, mlak je, neuvjerljiv, nedefiniran pa čak i ukočen. Sve aspekte lika Takeshija Kovacsa vrijedne reinterpretiranja Mackie je oduzeo, a nije dodao ništa osim mediokritetskog pečata.
Novi likovi su još više razočarali. Razvoj likova je plošan i nezanimljiv, a mora se istaknuti da je novi lik Danice Harlem neangažirano i mlako „odradila“ Lela Loren. Kao srednje pozitivnu ocijenili bismo lovkinju na glave Trepp jer ju je solidno odglumila Simone Missick.
Vizualno je 2. sezona nepobitno kvalitetna. Scene borbe su odrađene pravilno i kirurški, ali po našem mišljenju su ipak nešto ispod razine prve.
Daleko najveći problem je taj da cijela sezona djeluje kao fan fiction za popunjavanje praznina u priči. Uzet je odličan resurs, a obrađen je plitko − samo da bi se zadovoljila forma. Nije rađeno da traje, već je napravljeno „industrijski“ za mase i kao takvo treba biti zaboravljeno. Jedino što mi se vrtilo po glavi dok sam završavao zadnju epizodu bila je rečenica: „Baš šteta!“.
Propuštena prilika koja se mnogima dogodila baš u drugoj sezoni.
Ocjena: 2 / 5
