Pranje ruku nije nuklearna fizika, ali tada se nije znalo za bakterije i bogatstvo mikrosvijeta.
Ignaz Semmelweis mađarski je liječnik (porodničar) iz sredine 19. stoljeća koji je živio i radio u Beču, a postao je poznat jer je pokušavao doći do rješenja kojim bi smanjilo smrtnost žena pri porodu koja je tada bila nevjerojatnih 17%. Smrtnost rodilja bila je izravno povezana s praksom da doktori nakon rada u mrtvačnici (obdukcije) po potrebi idu obavljati porode bez prethodne dezinfekcije i pranja ruku. Naime, tada je bilo puno manje liječnika te su morali obavljati puno više različitih poslova. Nije se znalo i vjerovalo da bakterije izazivaju infekcije, a otkriće virusa bilo je udaljeno pola stoljeća.
U to vrijeme čak je bilo i razvijeno shvaćanje da je bolji onaj doktor koji je bio prljaviji i čija je radna kuta bila krvavija – jer je djelovalo da puno radi. Rodilje su zbog takvog ponašanja i neznanja, tj. uopće nepoznavanja mikrosvijeta, umirale uglavnom od puerperalne infekcije – širenjem patogenih bakterija porođajnim putem, što često može izazvati sepsu, a posljedično i smrtni ishod.
Ignazovo polazište nisu bile bakterije, već je promatrajući procese u bolnici povezao simptome infekcije koje bi razvili njegovi kolege kada bi se slučajno porezali radeći obdukcije. Simptomi su bili isti kao oni kod bolesnih rodilja. Dr. Ignaz tada je uveo pranje ruku u otopini klora i lužine i otkrio da je nakon toga smanjen broj infekcija u rodilja – već u istom tjednu kada je metoda uvedena.
Ignazov glavni problem bio je njegov povučeni karakter. Bio je introvertirana i sramežljiva osoba te iako je vjerovao u svoju metodu pranja ruku, nije inzistirao na objavljivanju znanstvenog članka. Njegova metoda prosvjećivanja bazirala se na obilaženju različitih bolnica i nagovaranju medicinskog osoblja da uvedu obavezno pranje ruku. Problem je bio i u tome što je dr. Ignaz uvjeravao kirurge da su zapravo „prljavi“ te da sami izazivaju bolesti kod ljudi, što oni nikako nisu mogli prihvatiti.
Navodno je potpuno izgubio razum jer je bio labilan i vrlo introvertiran te ga je znanstvena zajednica osuđivala zbog toga što je pokušao uvesti zamornu praksu pranja ruku porodničara prije pristupanja zahvatima. Umro je u psihijatrijskoj ustanovi u dobi od 47 godina, nakon premlaćivanja od strane bolničkog čuvara. Ironično – od sepse prouzrokovane ozljedama.
Generalno, pranje ruku nije naročito napredovalo sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća kada se pojavila serija epidemija uzrokovanih i prenošenih hranom u SAD-u pa su uvedene obavezne mjere pranja ruku u široj populaciji.
Izvor: favscientist.com
Foto: Unsplash
