Klasična majica s kapuljačom, duksa ili hudica, kako se naziva kod nas, danas je često viđen, svakodnevan komad odjeće kojeg gotovo svatko od nas ima u svom ormaru. No njena je povijest zanimljiva, baš kao i način na koji je ušla u mainstream iz hladnih tvornica, preko amaterskih sportaša pa sve do alternativnih pokreta.
Kako su nastale hudice?
Zanimljivo je da odjeća s kapuljačom potječe još iz srednjeg vijeka. U 12. stoljeću u Englesku su iz Francuske, odnosno Normandije, stigle haljine koje su kao dodatak imale kapuljaču za zaštitu od kiše i sunca. Riječ “hod” u starim je anglo-saksonskim jezicima i narječjima označavala šešir. Od nje je i nastala riječ “hood”, koja se danas prevodi kao kapuljača.
Nekoliko je pravih srednjovjekovnih “manekena” zaslužnih za promociju odjeće s kapuljačom. Grim reaper iliti Smrt u svom fizičkom obliku na glavi nosi kapuljaču da joj se ne vidi lice. Također, njegovoj sablazni ne odmaže ni ogromna kosa, ne ona koja raste iz glave.
Robin Hood poprilično je pozitivniji promicatelj “hudica” od Smrti. Kralj lopova, engleski odmetnuti plemić koji je u srednjem vijeku krao bogatima da bi dao siromašnima, čak je svoju privrženost nošenju kapuljača ugradio u svoje ime. Služila mu je kapuljača da prekrije svoj identitet tijekom pljački. Robin od Loxleya je bio čovjek, a Robin Hood postao je legenda.
Kako u povijesnim knjigama uslijed brojnih ratova, epidemija i važnijih povijesnih ostvarenja nije baš bilo mjesta za modu, priča o duksama ili hudicama nastavlja se na početku dvadesetog stoljeća u Sjevernoj Americi, točnije okolici New Yorka. Pojačanom industrijalizacijom te ogromnim brojem radnika moralo je postupno doći i do poboljšanja radnih uvjeta.
Kako su traperice proizvedene za radnike, tako su i dukse na početku bile funkcionalni i korisni odjevni predmeti koji nisu previše marili za modne detalje. Tvrtka Champion počela ih je prva proizvoditi, a ideja je bila da se stvore majice s kapuljačom od čvrstog, toplog materijala, namijenjene za radnike koji su morali raditi na niskim temperaturama.
Kako su postale popularne?
Champion je i danas poznat po izvrsnim hudicama, ali njihov je ključan potez bio suradnja sa sportskim momčadima u srednjim školama. Predložili su da proizvedu dukse i za njihove igrače, kojima bi uglavnom bilo hladno dok bi sjedili na klupi tijekom zime. Ispostavilo se da su se takve majice s kapuljačama jako svidjele sportašima, koji su ih nosili i kad nisu igrali.
Bio je to marketinški potez genijalaca jer srednje škole funkcioniraju tako da većina gleda kako bi se uklopila u društvo koje je, uvjetno rečeno, cool. U očima ostalih srednjoškolaca nema većih “kulera” od sportaša, koji su iz dana u dan promovirali taj novi krik mode, dukserice. Također, njihove su majice, onako iz fore, nosile i njihove djevojke, što je otvorilo jedno potpuno novo tržište za Champion i ostale proizvođače koji su sad počeli kopirati hudice. Popularne su postale i autentične hudice koje su sveučilišta naručivala za svoje studente, po uzoru na srednje škole.
Tko je nosio hudice?
Na isti način na koji je Robin Hood pokušao prikriti svoj identitet, radili su to i sitni kriminalci po getima velikih gradova američkog Istoka. Dok su 70-ih godina crtali grafite, dilali drogu ili krali, hudice su im dobro poslužile da prikriju lica. Nosili su široke majice, bar za broj veće, da ispod njih mogu sakriti ono što su ukrali, oružje ili sprej za grafite.
Takav je stil života i odijevanja jedno vrijeme živio samo na ulicama siromašnih četvrti američkih gradova, no pojavom i komercijalizacijom hip-hopa ušao je u mainstream, a s njim i hudice. Prošle su dukse zapravo dug put od teških, hladnih tvornica i šuma države New York pa sve do odjevnog predmeta koji je jedno vrijeme bio “must-have” u svakom ormaru, kako muškom, tako i ženskom. Osim hip-hopa, hudice su kao svoje “uniforme” prihvatili i skejteri te alternativni glazbenici. Općenito, one su u urbanoj kulturi simbol pobune i alternativnih ideja.
Koja je razlika između hudice (dukse) i obične majice s kapuljačom?
Originalna hudica ili duksa nije na kopčanje, već je jednodijelna. Championov original ima i džep za alat na dnu abdominalnog dijela, koji je bio vrlo koristan za radnike, Taj su koncept pokušali preuzeti i prilagoditi i razni drugi proizvođači te u njega dodati nešto svoje.
Tako su proizvođači striktno sportske odjeće i obuće, poput Pume, Adidasa i Nikea, na svoje gornje dijelove dodavali jednostavno kapuljače, no takve gornje dijelove trenirki ne bismo mogli nazvati duksama ili hudicama.
Originalna hudica ili duksa nije na kopčanje, već je jednodijelna.
Također, dizajneri koji su se bavili i još uvijek se bave visokom modom, poput Ralpha Laurena, uvidjeli su potencijal hudica pa su ih napravili na svoj način, kako bi ih pokušali prodati svojim kupcima. No, njihove su hudice, samim usponom ka visokoj modi izgubile velik utjecaj ulične svakodnevne mode, a autentičnost su uništile i visoke cijene odjeće koja je napravljena za radničku klasu.
O nastanku riječi DUKS ili DUKSERICA na ovim prostorima
Urbana legenda kaže da je prva hudica s ovih prostora bila hudica s logom poznatog privatnog sveučilišta Duke iz SAD-a (sjeverna Karolina) poznatog po košarkaškoj ekipi. pa je tako od riječi Duke nastao kolokvijalni naziv – duks ili dukserica.
Piše: MK
Foto: Flickr
