Kao I svaki put posljednjih godina, približavanjem blagdana Svih svetih počinje se dosta rapravljati i o Noći vještica. Iako neki smatraju da je Noć vještica nešto mračniji ekvivalent Danu žena, običaj je to koji seže u daleku prošlost, a oko kojeg se uglavnom u Hrvatskoj podižu brojne kontroverze.
Više od 90 posto stanovništva u Hrvatskoj deklarira sebe kao katolike, gotovo svi su kršćani, a Noć vještica jednostavno se ne uklapa u kršćansku tradiciju. Mnogi krive komercijalizaciju i amerikanizaciju društva za pojavu ovog novog običaja. Istina je da je Noć vještica puno isplativiji događaj od blagdana Svih svetih. Kostimiranje, izlasci, obilasci kuća i svojevrsne proslave večer prije neradnog dana dovoljni su razlozi da i mi spontano počnemo prihvaćati Noć vještica.
Odakle svi ti običaji?
Iako prevladava mišljenje da su Amerikanci krivci za proširenje Noći vještica izvan Sjedinjenih Američkih Država, Noć vještica je zapravo običaj koji je star oko 2000 godina. Stari Kelti, narod koji je živio na području Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, izmislio je običaje slične onom što danas poznajemo kao Noć vještica.
Keltima je na datum 31. listopad zapravo bio kraj godine i jako je zanimljivo kako su uklopili u njega festival maškara. Oni su se, slično kao što je kod nas običaj za vrijeme fašnika ili mesopusta, oblačili u kostime kako bi njima otjerali zle duhove i pokušali se izboriti za što bolju novu godinu. Taj se dan u keltskoj kulturi zvao Samhain, a Kelti su vjerovali da se tada mrtve duše vraćaju na zemlju. Odtud valjda sve ove priče o zombijima i vampirima.
Kad su Kelte pokorili Rimljani, malo su se ti običaji modificirali te su se uvele udubljene jabuke kao preteča sadašnjih izdubljenih bundeva. Uglavnom, trebalo je oko 1000 godina da kršćanstvo dođe u te keltske zemlje, a kršćanska Crkva odredila je da će se početkom studenog obilježavati blagdan Svih svetih, kako bi pokušala nekako natjerati Kelte da prestanu slaviti te svoje poganske običaje. No ta je odluka Crkve nije baš urodila plodom jer su oni svoj Samhain slavili dan prije, a onda bi lagano sutra proslavili i Sve svete, baš kao i danas. Kako se Svi sveti prevode All Saints, večer prije se zvala All-hallows, kasnije All-Hallows Eve, a na kraju Halloween.
Američka Noć vještica
Polako, ali sigurno, protestantska Crkva preuzimala je primat u društvenom životu u Britaniji, a keltski običaji poput slavljenja Noći vještica nisu bili prihvaćeni, a čak su ih i branili. No plodno tlo za nastavak održavanja Noći vještica bila je Amerika. Mnogobrojni iseljenici iz Britanije nisu bili zadovoljni svojim životom tamo pa im je slavlje Noći vještica bio jedan od načina da se pobune protiv tamošnjih normi. Prvi doseljenički gradovi u Marylandu slavili su Noć vještica, a ta se tradicija nastavila sve do danas. Održavane su čak i parade, sve crkve u SAD-u su prihvatile Noć vještica kao sekularni praznik koji je bio uglavnom okrenut zajednicama. Od te društvene važnosti za zajednicu proizašlo je i obilaženje kuća, popularni trick or treatkoji smo toliko puta mogli vidjeti u američkim filmovima.
Dobra lova
Kao što smo već naveli, komercijalni potencijal Halloweena je jako velik, puno veći nego Svih svetih, kod kojih se u miru odaje počast našim precima i preminulim dragim osobama. Noć vještica je upravo suprotno, sve, samo ne mirna i kulturna. Karakteristični su tulumi, na kojima prevladavaju strašni kostimi. Najčešće se ljudi oblače u likove iz horora, zombije, vampire, vukodlake i slična stvorenja, ali trendovi se mijenjaju, tako da ćete ove godine sigurno moći vidjeti hrpu likova odjevenih u one kostime i maske iz serije Squid Game.
Također, Noć vještica ima svoje mjesto u popularnoj kulturi. Na primjer, film Halloween iz 1978. Godine redatelja Johna Carpentera ušao je među apsolutne klasike, ne samo među horor-filmovima, već i općenito. Kostimi i maske Michaela Myersa, Letherfacea, ubojice iz filma Vrisak, a u današnje vrijeme i maske iz Squid Gamea postaju polako klasici kostima za Noć vještica.
Da zaključimo priču o Noći vještica, ispada da se u Hrvatskoj počela obilježavati iz dva razloga, a to su zabava i zarada. Vlasnicima kafića i diskoteka lako je organizirati tulum kad imaju neki povod, dok je izlazak na dan prije neradnog nekako logičan, a nije ni loše, bar na jednu noć sakriti se iza neke maske i, malo za promjenu, biti netko drugi.
Piše: Marin Karadžija
Foto: Flickr
