Ok, već ste pročitali (ako ne živite ispod kamena i/ili imate ideoloških problema s gledanjem srpskih serija) većinu sinopsisa nove serije na HBO.
„Deca Zla“ (ili „Djeca Zla“ kako je prevedeno za lokaliziranu inačicu) je kriminalistička serija napisana po istoimenom romanu Miodraga Majića iz 2019. Autor knjige je, vjerovali ili ne, aktivni sudac prizivnog suda u Beogradu, aktivist za ljudska prava i dobitnik više nagrada civilnog društva.
Bitku sa vjetrenjačama redovno vodi preko svog bloga www.misamajic.com i redovno ukazuje na nepotizam, nelogičnosti i korupciju u pravnom sustavu susjedne nam države (zvuči poznato?).
Sve je to tema za sajtove koje se bave politikom, vratimo se na seriju. Koja je odlična.
Kratki sinopsis: uoči izbora za predsjednika, oporbeni političar i kandidat nađen je mrtav u svojoj vili na Dedinju. Brutalno umorstvo (poprilično plastično prikazano…nije ovo mainstream Hollywood, scene blago rečeno nisu za djecu) pokreće niz događanja u koje se umiješaju pravosuđe, udovica pokojnika (odlična Anica Dobra), beogradski odvjetnik, mlada novinarka, inspektor krim policije (isto odlični Nikola Kojo), mafija, repovi iz prošlih balkanskih ratova, praznovjerje, osveta i đerdani od zlata.
E sad…što je tu sad odlično u seriji koja uporno podsjeća da živimo u korumpiranom sustavu?
Upravo to.
Sama serija da je snimana u stilu hrvatske produkcije (čast izuzetcima, poput sjajne serije „Novine“), od klišeizirane radnje bi se napravila klišeizirana serija, s uljuđenim i politički korektnim likovima koji vode razgovore na uljuđenom i politički korektnom jeziku u skladu s uzusima uljuđene i politički korektne okoline.
Ukratko: ispala bi smeće.
Primjer je jedan od nositelja radnje, uspješni i šarmantni mladi odvjetnik, bonvivan odjeven u odijela po mjeri i sa trodnevnom bradom, osoba kakve srećete na špici u ZG. Svaka majka bi ga za zeta poželjela, u HR produkciji bi išao redovno na mise:
U seriji je duboko istraumatizirani čovjek, sa razorenim privatnim životom, ovisnik o psiholepticima (koje necenzurirano konzumira kroz cijelu seriju) i poprilično toksičan lik.
Drugi nositelj radnje je novinarka, antifa određenja, sa pirsevima, anarhija itd. Kod nas bi bila posjetitelj Močvare, alkos i više manje case study predrasuda:
U seriji je oportunistička novinarka (što je i pozitivna osobina za profesionalce u struci) s naivnim smislom za pravdu i istinu i vodi daleko uredniji život od gore navedenog „uglednog građanina“.
Serija je brutalno realna. Moć, zakulisne igre, politika, kriminal – sve je upetljano u toliko poznat splet ucjena, interesa, novca i nevjerojatno dobro odglumljenih likova.
Kriminalci u seriji nisu ekipa iz K.T.2.
Doslovno su opasni ljudi, bez skrupula i bez ikakvih ograda, o kojima ne znate ništa iz didaskalija ali iza susreta s njima i ne želite.
Ako ćemo povlačiti paralele sa „Južnim Vetrom“, drugom serijom srpske produkcije, koja glorificira krim milje i namijenjena je (valjda) golobradim mladićima i djevojčicama koji sanjaju o oklopljenim terencima, kokainu i časnim lopovima, ovo je slika sa druge strane – ekipe kojoj se sve to blago rečeno gadi. Znači – normalnim ljudima.
Tamni prizori, prljave i mokre ulice Beograda, splavovi i životnost svih likova uspijevaju držati kroz svih 10 epizoda gledatelja na rubu, u stilu skandinavskih krimi serija ali uspješno prilagođeno lokalnom mentalitetu. Kratka uloga susjeda koji žica cigarete u jednoj od epizoda ima više životnosti i drame u sebi od kompletne filmske produkcije u regiji u posljednjih par godina.
Za razliku od srpskih filmova devedesetih, koji su bili toliko mračni i brutalni da su bili na rubu parodije („Rane“, „Lepa Sela Lepo Gore“, „Apsolutnih Sto“ i još par odličnih serija) ovo je slika moderne Srbije. Sve je ikeasto, moderno, nitko ne nosi kokardu i kalašnjikov niti maše zastavama i izgovara floskule…ali…Ispod zapadnjačke glazure i dalje vreba ono iskonsko, balkansko zlo i mrak.
Zvuči poznato? Pogledajte. Preporuka. Samo nemojte raditi usporedbe sa dnevnim novinama. Ne treba vam grč u želucu.
Piše: Sinner
Slike: Wiki i Firefly
