Alternativni metal nije baš glazba za širu publiku, pogotovo u Hrvatskoj. Rijetko kad za uho zapne neki od albuma s alternativne scene, no debitantski album Grupe Mamut jedan je od takvih albuma.

„Nihilist“ je žestok, bezkompromisan i dosta mračan, stihovi su iskreni i oštri dok njima seciraju naše društvo i vrijednosti. Mamut, čija je tek formalna adresa u Rijeci, čine pjevač i gitarist Ivo Jurčić, basist Nino Šafar, gitarist Borna Žderić i bubnjar Rok Božić. S Rokom smo malo popričali o njihovom, kako on to naziva, mamutskom krdu te ponajviše o svemu što su dečki htjeli reći na ovom albumu.

Iako ste već dosta dugo na sceni, izašao je prije nekoliko dana vaš prvi album „Nihilist“. Kakve su prve reakcije koje ste dobili?

Pa da, Nihilist je konačno ugledao svijetlo dana 30.10.2021. Konačno,kažem iz razloga jer se zbog Covid-19 situacije njegova promocija odgađala više od godinu dana. Međutim, smatram da je ovo jako dobro vrijeme za objavu albumai zapravo, neka nova tema u sivim ljudskim životima koji trenutno žive na povodcu vlasti i svakodnevno slušaju naređenja viših sila. Što se tiče reakcija, mi smo jako zadovoljni. Prvenstveno smo sretni i ponosni jer smo objavili nešto što nam se sviđa i iza čega stojimo.Svakodnevno dobivamo pozitivne komentare i kritike koje nas samo potiču da budući materijal bude još jači i kreativniji.

Album Nihilist – Mamut

Još ste u prijašnjim intervjuima spominjali svoje nihilističke stavove. U teoriji bi nihilizam predstavljati svjetonazor po kojem je život besmislen. Ipak, dosta se ljutnje, frustraciji i boli čuje u vašoj glazbi. Predstavlja li onda ovaj album zapravo neku borbu za povratak smisla ili samo objašnjava zašto sve to nema smisla?

Ovdje ću biti poprilično kratak… Album definitivno poziva na povratak u smisao. Odnosno, prihvaćanje besmislenosti i stvaranje smisla. Iako nihilizam površinski gleda na život kao na nešto besmisleno, album poziva na aktivni nihilizam, a ne pasivni. Uništavanje besmislica i stvaranje smislenosti.

Osim žestokog zvuka, na albumu se ne mogu ne primijetiti oštri, pamtljivi stihovi. Vjerojatno najupečatljiviji vers je da je „Bog mrtav“ i da smo ga „mi ubili“. Možete li nam objasniti što stoji iza tih stihova.

“Bog je mrtav” je direktna referenca na Nietzschea, čiji rad je jedna od najvećih inspiracija za tekstove. S time nam Nietzsche poručuje da Bog ne postoji, a mi poručujemo da su tradicionalne vrijednosti (koje se uvelike oslanjaju na Boga i religiju) licemjerne i lažne.

Mamut alternativni metal bend

Ima dosta socijalnog i političkog angažmana u ovih pjesmama. Pjesma „Poluga“ vjerojatno najviše ide u tom smjeru. Koje su najvažnije socijalne i političke poruke koje biste željeli poslati?

Poluga puca u centar problematike i nihilizma s kojim se bori naša generacija. Isti ljudi koji se najglasnije pozivaju na Boga i domovinu su oni koji najviše kradu i uhljebljuju. I onda obrazovani, kvalitetni mladi moraju otići iz svoje zemlje. Poluga uperuje prstom na politiku širenja mržnje i držanja društva u 90-ima umjesto u 21. stoljeću i poručuje da naša generacija neće više gutati govna vodećih političkih stranki i praviti se da su kavijar.

Rijeka je poseban grad što se tiče glazbe, no čini se da na razini Hrvatske baš i nema puno prostora za alternativce na sceni. Kako se vama čini alternativna scena u Hrvatskoj, ali i u regiji? Mogu li alternativni rokeri uz bok Severini, Joli i Mati Buliću?

Nažalost, riječka alternativna scena praktički ne postoji. Barem ne kakva je bila u svoje zlatno doba. Ne želim reći da ne postoje alternativni bendovi u Rijeci, ali malo njih radinešto za javnost. Ima puno bendova koji po garažama i skloništima sviraju nevjerojatnu glazbu koja najčešće nikad od tamo ne izađe. Zašto? Ne znam. Činjenica je da su se glazbenici uljenili zbog potpune promjene glazbenih trendova što je i normalno za nekoga kome glazba nije život i izvor prihoda. Zašto bi se netko trudio napraviti dobru glazbu, snimiti i jednog dana uživo promovirati materijal kojeg će možda doći poslušati petorica starih Riječkih metalaca? Žao mi je kad vidim kakve pjesme tuguju u nekakvih stotinu i nešto pregleda dok se neke isfurane ideje unovčuju i slušaju kao najveće svjetsko dostugnuće. Imam poštovanjaprema svim izvođačima jer znam da su i oni bili mladi i nepoznati, ali nikad neću cjeniti kad netko napravi pjesmu koja ima istu formu kao i 10 pjesmi prije toga.Stvarno bih htio da se gradska, državna i regionalna alternativna scenaoporavi i da bendovi izađu iz svojih prostora i pokažu što znaju. Možda bi se tada ponovo promijenio glazbeni trend te bi ljudi možda shvatili da glazba nije samo autotune i isfurani bahati tekstovi. Pjesme su od samog početka bile poezija; priča koja se pjeva te na taj način izražava svoje osjećaje, mišljenja i stavove.Neka tako i ostane.

Kakvi su vam planovi za dalje?

Trenutno smo fokusirani na promociju albuma te smo probe i koncerte stavili u drugi plan. Planiramo promocije albuma po cjeloj Hrvatskoj, a i šire ukoliko bude moguće. Cilj nam je opravdati masni zvuk albuma u live izvedbama i zato jedva čekamo ponovni povratak u prostor za probe! Uz usavršavanje starih stvari, polako se pripremaju i nove ideje za drugi album, ali sve više-manje online za sad jer smo poprilično razdvojeni i okupirani vlastitim obavezama. Moram priznati da me to uopće ne brine jer smo praktički polovicu Nihilista napisali i cijeli album snimili dok smo bili u potrazi za novim basistom, ja studiraou Sloveniji, Ivopisao diplomu u Nizozemskoj i Borna radio u Rijeci.

Piše: Marin Karadžija

Foto: privatna arhiva Mamut