Ručni satovi u današnjem obliku su popriličan „novelty“. Koncept sata koji je nosiv na zglobu je do 20 stoljeća bio rezerviran – za ženske satove! Prvi osobni satovi su bili gotovo isključivo muški i nošeni su u džepu sretne gospode u prošlosti iz dva jednostavna razloga: cijene i veličine. Prije postojanja urarskih brendova i općenito industrijske revolucije, satovi su rađeni ručno komad po komad, često samo za potrebe navigacije u mornarici. Uz to, zbog logičnih ograničenja ručne proizvodnje dijelova, satovi su bili veliki. Što nije spriječilo Roberta Dudleya, ljubavnika kraljice Elizabete I, da je daruje satom. Točni detalji oko predmetnog sata su nestali u bespućima povijesne zbiljnosti, paparazzi su u to vrijeme skraćivani za glavu no pretpostavlja se da je u pitanju bio maleni navijač ugrađen u narukvicu od plemenitog metala s draguljima. Velikodušan dar koji je kraljica uzvratila imenovanjem Roberta Earlom od Leicestera i koji je zabilježen na slici iz 1571.
Izum sata koji se nosi na zglobu je kao i dosta modernih tehnoloških rješenja (nažalost) vojna izmišljotina. Zbog potreba modernijih vojnih doktrina s koordiniranim napadima i dalekometnim topništvom i zrakoplovstvom bilo je potrebno vojake opremiti pokazivačem vremena koji su mogli koristiti bez spuštanja ruku s okidača pa su se u 1 svjetskom ratu pojavili tzv. trench satovi. Bili su samo prerađeni džepni satovi sa zavarenim žicama kroz koje se mogao provući remen ali – moderni ručni sat je bio rođen.
Fast forward iza rata, uz jačanje standarda i unaprjeđenje tehnologije postalo je moguće napraviti – metalnu narukvicu za sat koji je bio dovoljno malen da bi ga se moglo nositi na zglobu. I dalje su većinom smatrani ženskim satovima ali kao i košulje boje lososa polako su se probili u muški način razmišljanja i voila: imamo ručni sat u današnjem obliku.
I tu dolazimo do pravila kod kupnje: ako možete, svakako kupite sat na narukvici ili kako se to kaže u hobističkim krugovima „na metalu“. Većina se može skinuti i narukvica se može zamijeniti kožnim, gumenim ili platnenim remenom. Koji je daleko jeftiniji od narukvice.
Danas na tržištu postoji milijun dizajna narukvica ali postoji par osnovnih i najčešćih tipova.
OYSTER
Dizajniran 1930-ih i nazvan po Rolexovoj liniji vodootpornih satova na kojima se prvi put pojavila, oyster je najčešći dizajn i najjednostavniji model za objašnjenje od čega se ustvari sastoji narukvica.
Narukvica se sastoji od dijelova – tzv. linkova – koji ulaze jedan u drugi i spojeni su malenim frikcijskim osovinama – pinovima – koji se mogu odstraniti kroz šupljine na bokovima i time se narukvica može smanjiti i povećati ovisno o obimu zgloba.
Istim principom narukvica je spojena na kopču i sam sat. Na kraju se nalaze dijelovi – endlinkovi – koji s jedne strane imaju utor u koji ulazi link a s druge strane su oblikovani da prate oblik kućišta sata. Oba dijela povezuje i fiksira malena osovina s oprugom u sredini – tzv. štift ili za lakšu pretragu ibeja „springbar“ – koja prolazi kroz oba dijela i ulazi u utor u kućištu.
I eto…narukvica je na satu. Ponekad su umjesto pinova i štiftova namontirani maleni šarafi ali sam princip je isti.
Oyster se definira kao narukvica s tri dijela linka – centralni i uži bočni koji se uklapaju jedan u drugi poput Tetrisa. Sami dijelovi su plosnati i usprkos prvom dojmu oyster je dosta udobna narukvica. No daleko je neudobnija od idućeg najčešćeg tipa – JUBILEE
JUBILEE
I opet je Rolex kriv za ime. Jubilee je debitirao 1945. godine na Datejust modelu povodom 40-e godišnjice tvrtke i sličan je Oysteru samo što umjesto jednog masivnog centralnog dijela ima 3 reda minijaturnih polukružnih linkića.
Sama narukvica se ovija oko zgloba i užasno je udobna. Doslovno se ne osjeti na ruci, fleksibilna je i efektno izgleda
Na drugu stranu udobnosti idu integrirane narukvice – GENTA STIL
Mali background stila – legendarni dizajner Gerald Genta je 70ih godina dizajnom Audemars Piguet Royal Oaka, Patek Phillipe Nautilusa i IWC Ingenieura postavio novi standard luksuznih satova.
Sva tri legendarna modela su predstavljala prve modele nove niše „luksuznih sportskih satova“ i sva tri su imala integrirane narukvice. Ideja je bila zadnji link narukvice direktno ugraditi u kućište i eliminirati potencijalno lomljive štiftove. Što je odlično rješenje…ako se nosi samo originalna narukvica.
Iz razumljivih razloga zamjena genta narukvice remenom je praktično nemoguća. Osim ako imate remen dizajniran isključivo za model. Povrh svega narukvica je pomalo nezgrapna i masivna ali za ljepotu se treba trpjeti. Što nas dovodi do valjda najružnijeg tipa narukvice ikada – ENGINEER
ENGINEER
Ljepota je u oku promatrača, engineer se definira kao narukvica s 5 dijelova slične veličine ali obično su ovakve narukvice namijenjene ronilačkim satovima i iz neshvatljivog razloga su dizajnirane u stilu socijalističnih betonskih zgrada: u oštrim kutovima. Macho level 100. No postoji još jedan česti tip narukvice koja je bila macho level 300 … dok je nije upropastio jedan moderni izum.
MESH
Legendarni istraživač podmorja je često nosio Omegu Seamaster na nečemu što izgleda kao srednjovjekovna verižnjača … što ustvari i jest. Još poznata kao i MILANEZ ideja su upravo srednjovjekovni oklopi od isprepletenih čeličnih žica koji su se pravili u okolini Milana u Italiji. Dovoljno lagan da ga može nositi pješak i otporan na strijele, milanez oklop se pravio ručno i bio je najvrjednija imovina srednjovjekovnih vojnika. Tijekom podmorskih istraživanja, čak i danas, se koristi kao obrana od napada morskih pasa. Logično je bilo namontirati sat na njega i to je to. Nosiš oklop oko zgloba? MACHO! Sve dok jedan izum pokojnog Steve Jobsa nije oklop pretvorio u modni detalj…
Apple satovi su počeli u jednom trenutku iz čisto estetskih razloga počeli dolaziti na milanez narukvici i to je bilo to. Prosječnom vlasniku jabučara nemojte ispričati povijest mesha jer će otići roniti s morskim psima uvjeren da će preživjeti samo zbog narukvice. Don’t go there. Dovoljna je kazna abominacija urarstva na zglobu.
Naravno, ovo je samo gruba podjela narukvica. Ima ih još par stotina tipova i podtipova i postali su dio dizajna ručnog sata. Pravila, osim prvog pravila „kupite sat na metalu“, ne postoje.
Važno je da je narukvica udobna, da se provjere tu i tamo pinovi i štiftovi i da je prilagodite ruci.
Sve narukvice su podesive, nemojte je nositi kao utjerivač dugova labavo, ali nemojte ni da vam ograničava cirkulaciju zgloba. Dodatni plus je što narukvica zbog same mase balansira sat na ruci a i izgleda odlično.
Osim milaneza na smartwatchu. Imajte milosti.
Piše: sinner
Foto: privatna zbirka, wikimedia commons
