Rant o zagrebačkim barovima i mjestima za večernje izlaske s curom ili ekipom.
Petak. 20:00 h na trgu kod sata. Klasika. Provjeravam Whatsapp dok u mislima vrtim dva, tri relativno nova i drugačija mjesta gdje bih mogao otfurati zanimljivu mladu damu.
Želim se osjećati ugodno, bilo bi dobro da je svježe, a opet relativno romantično. Barem neki separe… Zašto niti jedan birc u centru grada nema običan separe?! Naprosto da se ne morate cijelo vrijeme gledati izravno licem u lice, kao da ste na informativnom razgovoru u Petrinjskoj… Nije problem u fiksiranju pogleda u oči (to je i poželjno), ali realno, čovjek želi biti relaksiran, nesputan, a svemu tome doprinosi i interijer mjesta gdje prvi put ispijate čašu vina, pivo ili čaj (sasvim svejedno).
Prirodno je da ne želimo ponavljati slične više ili manje uspješne scenarija na (pre)poznatim mjestima. U ovome segmentu života ne želiš ući u rutinu jer ćeš postati ljigavac, htio – ne htio. Možda te konobar već zna, možda zna što piješ, ali je li to dobar znak? U svakom slučaju, uvijek želiš smisliti nešto novo. Taj prvi korak planiranja zapravo daje prostora kasnijoj spontanosti.
Stvar je dojma, pogotovo ako se tek upoznajete. Bazična civiliziranost podrazumijeva da znaš kamo vodiš djevojku, bez da najprije morate obilaziti nekoliko mjesta zaredom u nadi da još ima koji slobodan stol. Been there, done that. Loš start koji se događa svim amaterima ili onima koji se furaju na pretjeranu opuštenost, a u pozadini je najčešće lijenost ili neorganiziranost koja se može vrlo lako pročitati.
Nakon poduljeg razmišljanja, shvatiš da se izbor svodi na svega par polu-pristojnih i približno odgovarajućih mjesta u smjeru Tkalče ili Cvjetnog trga. Možeš je odvesti u neki prosječni kafić u kojem preko dana djedice listaju novine i piju kavu, a navečer je prazan ili, s druge strane, u birc koji ekipa više doživljava kao mjesto za zagrijavanje pa je onda u pravilu vikendom preglasan, presmrdljiv i prekrcat. Nije baš neki izbor… Činjenica je da kod nas ima barem pet puta više kafića nego u prosječnom europskom gradu, ali baš ispada da nema dovoljno mjesta koja imaju ono nešto. Onaj feeling da već s vrata znaš da mjesto odiše romantikom koja ti se ne pokušava jeftino prodati jastučićima u obliku srca ili ljubavnim natpisima koji te bulje sa zidova, već suprotno: autentičnom atmosferom, prigušenim svjetlima, decentnim uređenjem, biranom glazbom i klijentelom koja je tu jer to isto osjeća. Nije nužno da je lajtmotiv romantika, ali je bitno da je to neki konkretan štih, neka klasična i dobro poznata priča, doza elegancije ili industrijskog stila, ako više vučeš na tu stranu.
Činjenica je da kod nas ima barem pet puta više kafića nego u prosječnom europskom gradu, ali baš ispada da nema dovoljno mjesta koja imaju Ono nešto
Kad iskopaš takvo mjesto, o njemu ne pričaš frendovima, ni kolegama s faksa ili posla. Nekako ne želiš da ekipa pohrli i da sve pretvori u klasični subotnji gužvanac koji doživi brz uspon i još brži pad. S druge strane, to mjesto mora imati svojevrsnu otvorenost. Tu dolaze mala društva, frendovi i frendice. Ali ne čoporativno, ne u pijanom stanju. Dolaze najčešće po dvoje. Sjede za šankom, a u separeima su parovi. Prešutno je pravilo da je za šankom uvijek akcija, ekipa koja se došla zabaviti. Neki su skroz opušteni i otvoreni za upoznavanje, bacaju fore, zezaju se s barmenom. Neki su došli isključivo na čašu razgovora, možda se i povjeravaju, a neki su tu doslovce na zadatku…
Kad iskopaš takvo mjesto, o njemu ne pričaš frendovima, ni kolegama na faksu ili poslu. Nekako ne želiš da ekipa pohrli i da ga pretvori u klasični subotnji gužvanac koji doživi brz uspon i još brži pad.
To je po definiciji bar. Mjesto koje ima brutalan šank sa skoro nepreglednim izborom whiskyja, ginova, likerčića, koktelčića i nezaobilaznog vina na čaše. Nema da nema, što ti duša poželi. Istovremeno, svjećice u polumraku trepere, a mjuza je ugodna, nije napadna, ne reže te nezgodno smješteni zvučnik koji destruira razgovor i druženje pretvara u nadglasavanje pozadinske buke. Baš suprotno, mora se čuti lagani žamor. Sve te baca u neko dobro raspoloženje gdje si prirodniji, više svoj, a manje prilagođen okolini. Središ se, nabaciš parfem i ideš u pustolovinu. Prepuštaš se petku, početku vikenda, uživljavaš se u razgovor i otvaraš nekom boljem i novom raspoloženju. Slobodan si da doživiš nešto jer si na mjestu gdje je atmosfera uvijek nepogrešiva i baš ništa ne nedostaje.
Upravo toga, nažalost, izrazito nedostaje u Zagrebu. Ne samo tu, nego u svim našim većim gradovima. Sve je to nešto približno, ali nije do kraja ono što bi trebalo biti. Nisu to klasični barovi. La bodega u Bogovićevoj je jedno kratko vrijeme bio na tom tragu, ali je sasvim daleko odlutao zbog gužvi, a danas i zbog pohabanih stolica koje već s ulice opasno bodu oči. Odmah preko puta je i Bulldog, ali su njegove boljke da je preskup, preklasičan i čvrsto usidren u krugu starije posh klijentele.
Ugostiteljska scena iz nekog nepoznatog razloga još nije prepoznala ovaj neiskorišten prostor koji kao da čeka da bude osvojen. Osim toga, odgovarao bi zagrebačkom duhu. Uklopio bi se u sliku modernog grada koji vapi za novim imidžom – onim koji je podjednako otvoren inovacijama, turistima, domaćim navikama, ali i ukusima koji se razvijaju. Zapravo, takva mjesta udahnjuju dušu gradu. Noćni život postaje smisleniji i bogatiji zbog nečega što je sadržajno i uvijek aktualno – bezvremeno. Grad postaje radi svakog takvog bara poželjnije mjesto za život, a večernja i afterwork druženja začine repetitivnost svakodnevice. Toga nam očito kronično fali. Možda bi baš to postao neočekivani razlog da se pojavi nova privrženost i povezanost s gradom, a s time i neki veseliji društveni život, lišen antagonizama.
Ipak, naziru se neke promjene. Evo nekolicine dobrih primjera:
- Kavkaz pored HNK – relativno nedavno preuređen, elegantan, stilski dobro osmišljen, dovoljno intiman, hrana je na zavidnom nivou;
- Pupitres bar u Frankopanskoj – wine bar s izraženim romantičnim dojmom, dobrom vinskom kartom i redovitim degustacijama i vinskim tečajevima;
- Dežman bar u Dežmanovom prolazu – dobar izbor pića, dobra atmosfera i popunjenost vikendom kroz cijeli dan, ciljana publika – poslovni ljudi;
- Mr. Fogg u Martićevoj – cool mjesto, industrial / steampunk uređenje, odličan izbor cuge, rastuće popularnosti.
Gle čuda, prva tri bara su na udaljenosti od svega 500 metara. Vjerujemo da će ovaj popis nastaviti rasti, a do tad, nešto moramo odabrati..
Sviđa ti se članak? Podijeli ga:
