Film Dune (punog naziva Dune: Part One) nova je adaptacija istoimenog romana Franka Herberta iz 1965. Redatelj je Denis Villenueve poznat po filmu Sicario (2015) i remakeu Blade Runnera 2049.
Film je otpočetka pokazivao velik potencijal, budžet je bio 165 milijuna američkih dolara, a Hans Zimmer odlučio je odazvati se na zavodljivi zov začina i kreirati glazbu pa i zbog toga odbio raditi na uspješnici Tenet s Christoperom Nolanom s kojim jako često surađuje.
Film se razlikuje od verzije Davida Lyncha iz 1984. time što je vjerniji knjigama i daje veći naglasak događaje koje uzrokuju potezi Lady Jessice Atreides. Druga najveća razlika je potenciranje i fokusiranje na emocionalna previranja i odnose između glavnih glumaca.
U središtu ekranizacije Herbertove priče pretočene u više knjiga o svemirskim carstvima, pješčanim crvima, religioznom žaru i političkoj igri koja se proteže kroz stoljeća, je jedna pouka: velika moć nosi veliku odgovornost (ili teret).
Dune slijedi obitelj Atreides nakon što je vojvoda Leto Atreides (kojeg glumi Oscar Isaac) carevom odlukom dobio na dar kontrolu nad Arrakisom, surovim planetom na kojem se rudari tvar znana pod nazivom spice ili začin, koja osim što je halucinogena, ključna je za svemirska putovanja. Vojvoda Leto zna da je dar medvjeđa usluga i definitivna prilika za neuspjeh koju je političkim igrama postavio zli barun (The Baron Vladimir Harkonnen kojeg glumi Stellan Skarsgard) – ali ga ipak prihvaća, nadajući se da će pobijediti unatoč svim izgledima okrenutim protiv njega. Njegova supruga Jessica (Rebecca Ferguson) je aristokratska svemirska vještica koja radi na oblikovanju budućnosti iza kulisa, a u ovoj verziji Dine dana je puno veća pozornost zakulisnim dugotrajnim igrama reda Bene Gesserit-a, svojevrsnih telepatskih svemirskih pseudovještica 🙂
Sin Leta i Jessice Paul (Timothée Chalamet), mogao bi biti mesija i od rođenja je obilježen kao potencijal da promijeni sudbinu svemira jer je stoljetnim križanjima u njemu fokusirana sposobnost predviđanja budućnosti. Ali, biti u središtu kozmičkog šahovskog meča jednako je zastrašujuće koliko i uzbudljivo.
Sve ovo dosad navedeno je dječja igra za poznavatelja ove već klasične priče. Ono što razlikuje Lynchev po našem mišljenju lošiji pokušaj u interpretiranju knjiga od ovog Denisa Villenuevea je taj da je Denis uzeo samo pola prve Herbertove knjige za interpretaciju što mu je ostavilo više prostora za rad na priči i likovima.
Početak filma je dosta mračan, no ubrzo se otkriva višetruko povezana i slojevita radnja i međusobni odnosi glavnih aktera raznih dinastija. No ono što je u fokusu filma je emocionalno previranje glavnog tria, Paula i njegovih roditelja koji se bore između očekivanja dinastije, naroda, galaktičkih odnosa i pritiska pokretanja proizvodnje na Arrakisu nakon što ga preuzmu od Harkonnena.
Pejsaži su fenomenalni, letjelice zanimljivo zamišljene, a prikazi velikih pješčanih crva su vrlo živi. Ono što ostavlja gledatelja jednom nogom u gorčini, a drugom u iščekivanju je naprasno zaustavljanje filma u vrlo zanimljivom dijelu radnje nakon 2 sata i 35 minuta s osjećajem nedovršenosti. To je kao da vas je netko prekinuo u pola zanimljive knjige tako da ju je uzeo i rekao da ju ne možete dobiti natrag nekoliko godina.
Možemo se samo nadati da će nastavci održati minimum kvalitete koju je postavio Dio Prvi.
Piše: D.G.
Foto: WarnerBros official
